TAU i magično trojstvo slova

Dok sam pisao prethodni post o "Zagrebačkoj kuli babilonskoj"; dok sam razmišljao o Ciboninom tornju, slovima alfa i omega (ukonponiranima u logo na njegovom vrhu), teškom sam mukom izbjegavao spomenuti se još jednog slova, a koje je itekako dominantno prisutno na toj lokaciji. Međutim, odbijao sam ga spomenuti samo zato da mu u ovom postu mogu posvetiti više pažnje i mjesta.

Predivno crveno slovo "T" visiko postavljeno na još jednom tornju ispod kojega maleni ljudi, u potjeri za svojim malim plaćama, svakodnevno prolaze maleni ispod zvijezda.

Ovo karakteristično slovo zaista je sveprisutno u našim životima. Na putu od kuće do posla ili škole, siguran sam, većina se Zagrepčana barem nekoliko puta susretne s njime. Od zastavica na trafikama, reklama postavljenih iznad trgovina, na tornjevima, a da o televizijskim reklamama unutar serija i filmova koje navečer gledamo uopće ne govorim. 

Naravno, mogao sam da sam htio poslikati sve to i postaviti na blog, ali to bi se tada opet pretvorilo u reklamu. Vodeći se onom - jedna slika govori više od tisuću riječi - nekoliko varijanti ove jedne te iste slike biti će više nego dovoljno za prenijeti poruku ovog posta...

Sada kada smo osvijestili sveprisutnost ovog slova u našim životima idemo probati rasvijetliti naše znanje o njemu, a koje je pohranjeno u našu kolektivnu podsvijest. Na taj način možda rasvijetlimo i tu tehniku manipulacije osjećajima i potrebama u običnih ljudi - potrošača. Pokušajmo dakle unijeti malo više svjetla u naše svakodnevne živote..

Rim, 1215. godina. Zasjedanje Četvrtog lateranskog sabora ušlo je u žučnu raspravu oko pitanja da li je Bogu stalo do smrti grešnika?

Papa Inocent III., zauzimajući stajalište da Bogu nikako nije stalo do toga, napomenuo je kako svatko tko snagu križa dokazuje svojim djelima, na svom čelu nosi znak poslijednjeg slova hebrejskog alfabeta...

U želji da pojasni svoju misao rekao je kako taj znak  "Tau"  vraća križ u u onaj oblik koji je on (križ) imao prije nego što je Poncije Pilat na njegov vrh pribio svoj natpis.

I te riječi, taj događaj, vjerojatno bi pokrila prašina zaborava da tom događaju nije prisustvovao jedan sveti čovjek.

Sveti Franjo Asiški
Izvor:  http://www.stepincev-dom.com/kongregacija-sestara-svetog-franje-2/

Navodno je upravo sv. Franjo slušajući to obrazlaganje u tom momentu dobio viziju znaka "Tau". Smisao koji stoji iza tog simbola doživio je kao smisao svojeg Bratstva, i od tog trenutka "Tau" je postao njegov biljeg i pečat.

I nakon 800 godina za taj simbol, obješen na skromnoj lanenoj vrpci ukrašenoj sa samo nekoliko čvorova, vrlo se lako i emotivno vežu (pogotovo mladi) ljudi diljem svijeta. Na taj način prenose kroz povijest duhovnu poruku tog svetog i skromnog čovjeka.

Izvor:  http://fr.wikipedia.org/wiki/Fichier:Franciscan_Tau.JPG 

                                                                        * * *

Kada su nastajala Babilonska bratstva o kojima sam pisao u PROŠLOM POSTU, a u kojima se navodno rodila urota protiv čitavog svijeta nastala je, između ostalog, jedna tehnika kojom se jedan veći broj ljudi, ili jedan narod, može privoliti da misle i rade ono što želi jedan manji broj ljudi i to bez uporabe ognja i mača.

Teorija zavjere tvrdi da je u Babilonu 600 godina prije Krista, u stvari, pomno dizajnirana čitava povijest izraelskog naroda. U obliku posebnih alegoriskih tekstova, jedna po jedna, nastajale su knjige Tore iz kojih je židovski narod učio kako i što treba misliti, osjećati i raditi, a što je najvažnije - kako treba biti poslušan.

539. godine prije Krista, Kir Veliki osvaja Babilon, stvara se veliko Perzijsko carstvo, a židovski narod se nakon 40 godina vraća u razrušeni Jeruzalem. Duhovno okupljeni oko svetih tekstova, poslušni spram Zakona koji su u njemu napisani, započeli su obnovu jednog od najkontroverznijih i najsvetijih građevina u povijesti čovječanstva - Solomonovog hrama.

Izvor:  http://sh.wikipedia.org/wiki/Drugi_hram

Uvidjevši veliku moć mistične tehnike manipulacije ljudskim osjećajima, navodno su Bratstva sa ovoga mjesta započeli ostvarivati planove podjarmljivanja čitavog čovječanstva. Bacivši se na razradu planova i strategije, nastajale su nove filozofije, religije i svete ikone; a sve kao sredstvo oko kojega se vežu ljudske emocije. Jednom zadobivene i zarobljene, ljudske emocije postaju konac u rukama ljudi iz sjene, a čovjek ostaje samo marioneta tj. radna snaga, topovsko meso ili potrošač...

Izvor:  http://cadapasodelcamino.wordpress.com/2012/02/27/marioneta-de-tus-dedos/ 

Međutim, vratimo se mi našemu slovu "T", na križanju Savske i Tratinske...

Bez obzira da li su priče o babilonskim bratstvima istinite i bez obzira postoje li organizacije koje posebnim okultnim tehnikama žele manipulirati svijetom, ja znam da postoji jedna posebna tehnika koja se uči u školama i na fakultetima, a zove se MARKETING.
Marketinški stručnjaci itekako znaju kakvu ulogu igraju emocije kod potrošaća. Redovno usvajajući nova saznanja kroz razne ankete i statističke studije rađaju se sve novije, invanzivnije i agresivnije ideje o tome kako vaše emocije povezati s određenim proizvodom? Rat za potrošača i njegove emocije je bespoštedan, a bitka se vodi za svaki končić kojim vas iz sjene mogu privući svom proizvodu.

Samoobrana od agresivnih iako legitimnih namjera marketinških stručnjaka da vas privuku proizvodu, u stvari, vrlo je jednostavna. Potrebno je samo prizvati pameti neke stvari koje možda smatramo  nebitnima, a u stvari su itekako važne. Ponekad su na te i takve stvari u nama upravo fokusirane prikrivene (okultne) poruke u mnogim reklamama ili logotipovima. Jednom otkrivene i osviještene one potpadaju pod utjecaj naše slobodne volje, a tada se prekidaju končići koji nas cimaju iz sjene. Tada smo sve manje marionete a sve više ljudi koji svjesno odabiru...

LEGENDE O SLOVU TAU


U tom kontekstu, nebi se bilo loše spomenuti još nekih legendi o slovu/simbolu "T", a s kojima smo upoznati koz svekoliku podsvijest. Budući smo emotivno vezani za naše pretke, nebi bilo loše upoznati se sa legendama uz koje su oni rasli...

U židovstvu je vrlo raširena jedna legenda o nastanku slova Tau... Kada je Bog odlučio stvoriti svijet sva su se slova alfabeta došla predstaviti. Prvo se došlo predstaviti posljednje slovo (židovskog) alfabeta Tau. Došavši pred Boga reklo mu je: "Gospodaru svijeta, neka ti bude milo poslužiti se mnome u stvaranju svijeta, jer ćeš upravo po meni dati Toru (Zakon). Ja sam pečat tvoga pečata koji je istina (emeT). Samo tvoje ime jest istina. Dobro je da kralj započne slovom istine da stvori svijet."

Sveti (Blagoslovljeno mu bilo ime!) - odgovori: "Ti si dostojno i pravedno, no nisi prikladno da svijet bude stvoren polazeći od tebe. Dva su razloga: ti si određeno da bude zapisano na ljudima vjere koji opslužuju Toru od početka do kraja i koji će umrijeti u tvome pečatu. Uz to ti si također i pečat smrti (maveT). Nije dobro s tobom početi stvaranje svijeta."

Ova židovska legenda dobro ilustrira koliko je sinagoga pridavala pažnju simbolici slova Tau.  Kao poslijednje slovo alfabeta prepoznavali su ga u riječima Tora (zakon), ameT (istina), smrt (maveT), te su ga tumačili kao Božiji pečat.

Tora
Izvor:  http://hr.wikipedia.org/wiki/Tora

Rabinska literatura protumačila je ovaj tekst ovako: Tau napisan plavom tintom bio je ispisan na čelu pravednika, a s crvenom tintom (sa krvlju) bio je napisan na čelima bezbožnika. Tau je, dakle, simbol života i smrti, a njegove svekolike vrijednosti navedene su u Talmudu - Šabbat 55a.

Što se Biblije tiče, "Tau" nalazimo kod proroka Ezekiela. Grad Jeruzalem u njegovo vrijeme bio je preplavljen poganskim kultovima, narod se odmetnuo od Boga. Zbog ovakve uvrede naroda Jahve je odlučio uništiti grad. Poslao je jednog čovjeka s naredbom: "Prođi posred grada Jeruzalema i upiši znak "Tau" na čelo svih koji zapomažu i uzdišu nad grozotama počinjenima u Gradu". Šestorici ljudi Bog je, pak, poručio: "Pođite za njim Gradom i ubijajte bez milosrđa! Oči vaše neka se ne sažale i nemajte smilovanja. Pobijte starce, mladiće, djevojke, djecu i žene; istrijebite ih sve do posljednjega. Ali na kome bude znak "Tau", njega ne dirajte." (Ez 9)

Prijevodi Starog zavjeta sv. Jeronima "Tau" tumače naprosto kao znak križa kakav se koristio na svjetovnom i duhovnom planu. U gospodarstvu toga doba križić ili Tau bio je neka vrsta potvrde, oznake, vlasništva ili znaka raspoznavanja. Rabio se za ovjeru dokumenata, spisa, povelja i diploma; baš onako kako mi danas rabimo biljege.

U Ivanovom Otkrivenju "Tau" se spominje na neobičan način. Naime, pretpostavljajući da je značenje ovoga simbola itekako poznato - zapisano je: "Zatim opazih jednoga drugog anđela gdje ulazi od istoka, nosi pečat živoga Boga, i poče vikati jakim glasom četirima anđelima kojima je dopušteno da opustoše zemlju i more: "Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabla, dok ne obilježimo pečatom sluge našega Boga na njihovim čelima."

Pretpostavljaju li autori reklama, slogana i logotipova da svekolika javnost tj. potrošač ima u svojoj podsvijesti znanje o značenju simbola? Pretpostavljaju li da smo emotivno vezani na njih?

Na križanju Savske i Tratinske, slučajno ili ne, imamo prilično zanimljivu situaciju. Imamo logotip u kojemu bi mogli biti ukonponirani slimboli/slova Alfa i Omega, a odmah do njega logotip koji neodoljivo podsjeća na slovo/simbol "Tau". Imamo situaciju u kojoj kombinacija tih dvaju logotipa tvore gotovo magično trojstvo slova. Magično trojstvo simbola Alfa, Omega, i Tau. 

  Kao da sa vrhova nebodera (neoliberalnih hramova) tri simbola govore: "Ja sam Alfa i Omega, govori gospodin Bog, koji jest, i koji bijaše, i koji će doći. Svemogući." Odmah do njega imamo simbol "Tau" koji kao pečat samoga Boga to i potvrđuje. Zanimljiva koencidencija...

Međutim, baš kao i u prošlom postu, tako niti u ovome, ja ne mogu biti siguran u izvornu namjeru autora. Ovaj tekst je moja osobna observacija jedne situacije koja postoji na Vještičjim linijama grada Zagreba, a koji je (kako ćemo vidjeti u idućim postovima) naprosto krcat zagonetnim i prikrivenim simbolima - kako prošlih - tako i ovih novih vremena. 

Niveta

Zagrebačka kula babilonska

Prošlo je nekoliko dana od mog posjeta spomeniku/piramidi, a ja još nisam odustajao od svojih šetnji smjerovima Vještičjih linija. Bio je lijep sunčan dan, bio je kolovoz, godina 2012. Koračao sam Savskom prema centru grada u namjeri da uslikam tu pravocrtnu liniju, taj pravilan smjer Savske, koja točno preko zvonika crkve sv. Marka vodi ravno iznad krova crkve sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi.

Snimio: Niveta

Međutim, već u slijedećoj fotografiji, nekako opet kroz podsvijest, prepoznao sam slijedeću zanimljivu priču...

Snimio: Niveta

                                                                       * * *

Godina je 586. prije Krista. Kralj Nabukodonozor II morao se vratiti u već osvojenu Judeju, u Jeruzalem, jer je došlo do pobune među židovima. Dio židovske elite, koji je već ranije odveden u "babilonsko ropstvo", tamo se "uhljebio", snašao i zauzeo pozicije. Ostatak naroda okupljen oko hrama u Jeruzalemu, osjetivši se izdan i napušten - naprosto se pobunio...

Nije trebalo biti posebno mudar da se uvidi oko čega se, prikovan za Svetu zemlju, drži pobunjen narod. Razorivši tzv. „Prvi hram“ u Jeruzalemu, daljnje odvođenje židovskog naroda u ropstvo, za Nabukodonozora II., bilo je sada samo tehničko pitanje.

Nabukodonozor II

Izvor: http://www.zaslike.com/files/8osyq1gmut3v0y6ww.jpg

Jednom sam čitao kako se židovski živalj suočen sa Babilonom onog vremena osjetio slično kako bi se i danas osjetilo stanovništvo omanjeg ruralnog gradića, fizički i duhovno okupljenog oko svoje mjesne crkvice, da ga se preseli u New York, Tokio, ili neki sličan megalopolis.

Mogu si samo zamisliti kolonu snuždenog i pokorenog naroda dok prolazi kroz monumentalna Ištarina vrata...

Ištarina vrata
Izvor:  http://www.zaslike.com/files/mauxlcg7c5t1owfkf8ju.jpg

... a kojih je, u ogromnim dvostrukim zidinama grada, navodno bilo osam. 

Mogu si zamisliti te jednostavne ljude kako prolaze kroz velebni grad i bez daha promatraju Semiramidine vrtove...

... koji se i danas ubrajaju među sedam svjetskih čuda. Mogu si zamisliti kako su se ti ljudi osjećali malenim dok su prolazili ispod kule babilonske..

Babilonska kula
Izvor:  http://www.index.hr/forum/49/razno--pic-post/tema/126456/1001-cudo-prirode-i-covjeka.aspx?p=2

Uglavnom, suočeni sa sasvim drugačijim načinom života, drugačijim filozofijama i kulturama, sposoban židovski narod tek je u tom srazu sa drugim i drugačijim od sebe postao ono po čemu je i danas prepoznatljiv, a često i optuživan. 

Babilon onog vremena bio je centar raskalašenog života, dekadencije i bogatstva. Bio je prepun astronomskih opservatorija, škola arhitekture, astrologije, alkemije... 

Prostodušan židovski narod tu se upoznao sa kojekakvim školama misticizma, upoznao je tajnu brojeva, vještinu promatranja zvijezda, proricanja sudbine, crne magije, a naravno i vještinu, i tajnu trgovine.

Upravo za vrijeme četrdesetogodišnjeg "ropstva" prodrli su i u tajnu slova. Naučili su pisati svete knjige posebnim alegorijskim načinom pisanja, a neki istraživači smatraju da su biblijske starozavjetne knjige nastale upravo u tom razdoblju.

Dakle, kroz 40 godina sužanjstva babilonskog dogodile su se značajne promjene u hebrejskom pismu, ritualima i običajima. Prije sužanjstva izraelski narod bio je plemenski organiziran, dok su nakon izlaska iz ropstva bili organizirani u klanove. Zbog brojnih zajednica koje su tada osnivane, ovaj događaj smatra se i početkom tzv. „Židovske dijaspore“.

Fenomen židovskih zajednica nastalih u Babilonu današnji teoretičari zavjera povezuju sa tzv. Babilonskim bratstvima. Navodno najbogatije svjetske obitelji i dinastije potječu upravo iz tih prastarih bratstva, a njihova namjera (sad – prikrivena ili ne) bila je upravo preseljenje u Europu kako bi se od tamo zavladalo čitavim svijetom.

I Zaista, ta priča bi mogla imati pokriće u povezivanju simbola moći EU sa prastarim simbolima moći iz vremena ondašnjeg Babilona. 

Izvor:  http://europskaunija.yolasite.com/babilon.php

Više o tome pogledajte na OVOJ prezanimljivoj adresi, a ja ću se u nastavku posta vratiti na Savsku ulicu i Cibonin toranj koji me je u jednom trenutku neodoljivo podsjetio upravo na Babilonsku kulu. U svom kasnijem malom pseudo-istraživanju shvatio sam da u tome nisam jedini.

Cibonin toranj visok 92 metara (sa antenom na vrhu - 105 metara) treći je toranj po visini u Republici Hrvatskoj. Podignut je 1987. godine u povodu održavanja Univerzijade u Zagrebu, a porojekt potpisuju Marijan Hržić, Borislav Šerbetić i Ivan Piteša. U tornju se danas nalazi sjedišne najmoćnije hrvatske privatne kompanije Agrokor čiji logo (zajedno sa vrhom tornja koji podsjeća na mitske slike kule babilonske) naprosto dominira vizurom grada.

                                                                     * * *

Napomenuo sam kako su židovi za svog 40 godina dugog robovanja u Babilonu usvojili mnoga znanja i vještine. Prema nekim teoretičarima zavjera: jedna od važnijih vještina kojima su ovladala "Babilonska bratstva" bila je vještina manipulacije širokim masama...

Ovladavši tom važnom tehnikom krenuli su put Europe, u Rim. Navodno su oduvijek (pa još i dan danas) djelovali iz sjene. Sjena  im omogućava da daleko od očiju javnosti vuku konce lutaka na svjetskoj pozornici. Zabavljajući  ih tako predstavama, Bratstva su uvidjela da je neuki puk te predstave doživljavao (a još i danas ih doživljava) kao stvarnost.

Od rimskog doba do danas, na kazališnim daskama svjetske povijesti odigran je cijeli repertoar predstava za širu javnost: Rimsko carstvo, pojava kršćanstva, sve poznate i manje poznate epohe srednjeg vijeka, ratovi, ustanci, prevrati, Habzburške monarhije, svjetski ratovi, geostrateška pozicioniranja, hladni ratovi, nuklearne krize, itd, itd, itd.

No međutim, napredak u tehnološkom smislu donosio je sve uzbudljivije scenarije. Sada se već povlačenjem konca iz sjene izazivaju potresi i cunamiji; mijenja se klima, dok se u zemljama koje ne žele ugostiti ovo putujuće kazalište namjerno izazivaju elementarne nepogode.

Najgore je u svemu tome što kada se zamisliš malo dublje nad svim time, zaista bi tome moglo biti tako. Jedna od tehnika kojima navodno vladaju ljudi koji manipuliraju širokim masama je manipulacija putem slika koje u ljudima bude dojmove i predstave. Cibonin toranj u odnosu na druge velike gradove u Europi i svijetu nikako nije nešto spektakularno. No za naše pojmove, za stanovnike Zagreba, svakako pretstavlja simbol novog duha vremena u kojemu živimo. 

Toranj je sjajan, visok, dominantan u okolini, ali ja ipak mislim da ima još nešto što utječe na čovjeka da se osjeti malen ispod njega...

Mislim da je to moć tvrtke koju predstavja i simbolizira ovaj logo.

Sa tom konstatacijom opet priču vraćam na područje simbola i njihovog uticaja na ljudsko ponašanje. Moglo bi biti (u stvari sigurno je) da ovaj logo potpisuje neki autor, a moglo bi biti da se taj logo u stvari sastoji od dvije važne komponente...

Najprije se podsjetimo što smo slušali od stoljeća sedmog:

OTKRIVENJE (1, 8)
Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog; koji jest, i koji bijaše, i koji će doći, Svemogući.

Nadalje: (21, 5 i 6) 
I reče onaj koji je sjedio na prijestolju: 
"Evo činim sve novo."
I reče mi:
"Napiši: ove su riječi vjerne i istinite."
I reče mi:
"Gotov je. Ja sam Alfa i Omega:
početak i svršetak.

Alfa i omega dakle! Prvo i poslijednje slovo grčkog alfabeta:

Naravno, ja ne mogu biti siguran da je to izvorna ideja i zamisao autora, ali logo na vrhu Ciboninog tornja neodoljivo me podsjeća na siliziran prikaz upravo ta dva slova (alfu i omegu), a to samo po sebi za sobom (gotovo iz svake podsvijesti koja korača ispod tornja) povlači i značenje. Koje? Odgovor na to pitanje neka svatko sam pronađe za sebe.  

Svakako odgovor na to pitanje je važan, ali ono na što sam želio u ovom postu skrenuti pozornost je tehnika izvlačenja dojmova i doživljaja iz ljudi, a koji mogu utjecati na ljudsko ponašanje. Navodno upravo ta tehnika potiče još iz starog Babilona - što ovaj toranj dodatno povezuje s njime. 

Međutim, raskršće Savske i Tratinske na kojemu se "Zagrebački toranj babilonski" smjestio krasi još jedan predivan simbol moći, a koji se fantastično uklapa u cjelokupnu priču.

U nastavku priče čitajte o magičnom trojstvu slova.

Niveta

SIMBOLI, PODSVIJEST I JEDAN RUŽAN SAN

Jutro nakon posjeta spomeniku-piramidi, probudio sam se umoran i slomljen. Do dugo u noć, zajedno samnom, po krevetu su se prevrtale kojekakve misli i osjećaji.

Koliko god je posjet Novoj Vesi bio iscrpljujući - bio je i ugodan, a zdrav umor i san shrvali su me rano te večeri. Zaspao sam kao beba snom pravednika.

Međutim, nešto se dogodilo na raskršću Vukovarske i Avenije Hrvatske bratske zajednice. Koplje, čiji vrh tamo viri zabijen iz podzemlja, očito me je nekako okrznuo, a rana me je pekla cijelu noć morivši me grozničavim bunilom...

Sanjao sam noć, maglu i sablasan zveket lanaca u njoj. U jednom trenutku, iz magle je počela izlaziti dugačka kolona okovanih hrvatskih ratnika u maskirnim odorama. Na čelu te sablasne kolone, na crnom konju, koji je kroz nozdrve izdisao vruću paru koja je nestajala u magli, jahao je kralj Ladislav Arpadović. Gledao me i cereći mi se u lice rekao da neka ne brinem, jer okovanim je ratnicima dobro. Okovi su od zlata, a odvodi ih iz ove magle u Ostrogon. Tamo će dobiti još deblje, i još teže okove. Dobiti će tako više zlata. Zatim je kralj nestao u magli u koju je za njime odlazila ova duga zveckajuća sablasna kolona.

Kralj Ladislav

Izvor:  http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Szent_Laszlo_Somogyv%C3%A1r.jpg 

Sanjao sam kako sa obližnjeg brežuljka, na kojemu okovani radnici grade nekakvu crkvu u obliku piramide, protupapa Klement III, vodom crnom poput nafte, blagoslovi dugu kolonu okovanih nesretnih ljudi. Sa neba su ga obasjavale četiri zvijezde petokrake, a kada je kolona napokon nestala u magli, crno sunce zaklonilo je sjaj zvijezda. Napokon, probudio sam se slomljen, umoran i znojan, ali sretan što je noćna mora napokon završila.

Protupapa Klement III
Izvor:  http://www.stsmarthaandmary.org/popes/Clement%20III.htm

Simboli spomenika kojega sam posjetio dan prije, ostavili su traga na meni. Nije me to iznenadilo, jer sam se i prije hrvao sa podsvjesću i to sa mnogo ozbiljnijim problemima. Naprosto, takve se stvari događaju i baš zbog toga potrebno je s vremena na vrijeme napraviti propuh u toj zagušljivoj podsvjesti. Treba otvoriti misli, pobrisati prašinu sa davno zaboravljenih stvari i posložiti ih. Ukratko - treba s vremena na vrijeme napraviti reda...

                                                      * * *

Ovaj post smatram neobično važnim za razumjevanje cijelog bloga. Znam da postoje ljudi koji ovo čitaju, a koji se daleko više od mene razumiju i u simbole, i u misticizam, numerologiju, tako da nemam iluzija u tom smislu. 

Ipak - ovaj blog je i osobna priča, i za mene ona ima snažnu osobnu dimenziju. Koliko god sam vas prije pozivao da čačkate netom u potrazi za detaljnijim objašnjenjima, sada vas pozivam da ovaj dio priče, ovaj post, prođete zajedno samnom...

U "Nultoj priči" napomenuo sam kako su Vještičje linije počele djelovati na mene poput subliminalnih simbola. Prisiljavavši me da sve više mislim na njih, počele su mi oduzimati suviše energije i vremena, a to nije moglo ostati nezapaženo u mojoj okolini. Kako su neobično zanimljive, smatrao sam ih vrijednim proučavanja, ali uhvatile su me u svoju mrežu ulica, kao u zamku, iz koje sam se jedva izvukao. 

Totalno navučen na buljenje u satelitsku sliku grada, koja je sakrivala samo meni vidljive strukture, pred mene se postavio izbor.  Baš kako to biva i sa svim ostalim ovisnostima, tako je i ova tražila od mene izbor: ili ćeš Vještičjim linijama zauvijek okrenuti leđa i nastaviti normalno živjeti; ili ćeš im posvetiti svoju pažnju, ali disciplinirano. Budući sam u njima slutio važnu poruku, odlučio sam se, ipak, na disciplinirani pristup.

Da bih se lakše nosio sa problemima, stvorio sam si pomalo pojednostavljenu predodžbu o tome kako funkcionira taj odnos simbola i podsvijesti. Nemam ambiciju ovdje glumiti nikakvog gurua, i svakome bih savjetovao da stvori vlastitu predodžbu o tome te da sebi razumljivim i jasnim terminima demistificira cijelu ovu važnu, ali neobičnu stvar. 

Simboli, zajedno sa porukama koje nose, a kojima smo okruženi i izloženi, utiču na naše razmišljanje, ideje, ponašanje; utječu na naš život. To nije ništa novo. Oduvijek su simboli okruživali ljude. Oni su proizvod apstraktnog razmišljanja čovjeka. Simboli su u prošlosti nastajali istim principom kojim nastaju i danas. Simbol križa, kao Kristove muke, patnje i iskupljenja...

Izvor:  http://student-web.unizd.hr/~kzarinkijevic/Vukovar.htm

 ...nastao je istim principom kojim je nastao i ovaj suvremeni simbol...

Svatko stariji od 30 godina, ako je 90 -tih živio u Hrvatskoj, kada se suoči sa vukovarskim vodotornjem, spomenuti će se uzbuna i  neizvjesnosti; ali i prkosa, buđenja nacionalne svijesti i neobičnog zajedništva u otporu, koji je proizašao iz svega toga...

Da bi temu usmjerio prema simbolima o kojima želim govoriti, ipak ću još malo zaviriti u, ne tako davnu povijest totalitarnih režima i njihove simbolike, a zbog toga da ih umijemo razlučiti od današnjih simbola "slobodnog", potrošačkog, neoliberlanog društva...

Izvor:  http://www.cazin.net/mobile/magazin/22886-teorija-zavjere-davida-ickea-iluminati-ce-pokusati-da-sruse-big-ben-na-oi-u-londonu.html

Izvor:  http://apps.jutarnji.hr/berlinski_zid/clanak.php?id=16

Ljudima, narodima točnije, koji su živjeli pod pritiskom totalitarnih režima, bili su servirani njihovi simboli na svakom ćošku. Simboli totalitarnih režima, iako pomno dizajnirani, nikako nisu bili prikriveni. Upravo suprotno. Bili su dizajnirani da budu snažni i upečatljivi poput crvenog svijetla na semaforu. Bili su sveprisutni i jasno su, i nedvosmisleno, davali do znanja da sa njima nema sprdnje. Svaki pripadnik društva je znao da se igra s vlastitom glavom ako se ne klanja tim simbolima.

U tom smislu, napominjem: u tom smislu - ti su simboli, iako simboli zla - sami po sebi bili bezazleni. Dapače, zbog gorkog života u tim i takvim režimima, postajali su omraženi, i na neki način dodatno davali snagu pokretima otpora.

Prošli su ratovi, propale su ideologije i došlo je vrijeme slobode. Sad, naravno - kako gdje i kako kad. Ipak, u osnovi - prestankom hladnoga rata i rušenjem berlinskoga zida, ušli smo u neo srednji vijek (op.a).

U ime Boga Novca, Slobodnoga Tržišta i Ispranoga Uma - amen! Došlo je vrijeme kada se neo srednjovjekovni hramovi (korporacije) trebaju okititi novim simbolima. Kako su ideali, za koje se do nedavno ginulo, ishlapili - hedonizam je zasjeo visoko na ljestvicu vrijednosti zapadne civilizacije. Hedonizam je postao pokretač, motor, generator tzv. svekolikog razvitka i napretka. 

Pojavila se potreba za simbolima koji će poticati ljude na zadovoljavanje potreba a koje, naravno, treba platiti. Novac nije problem. Samo treba svećenicima u novim hramovima (bankama) prodati dušu, založiti kuću i obitelj, i kredit je tu - novac je tu, i začarani krug zadovoljavanja potreba se nesmetano okreće...

Subliminalna poruka sa seksualnim nabojem

Subliminalne poruke, o kojima možete pročitati izvrstan post na blogu Krešimira Mišaka - OVDJE - dalje će vam jasnije demistificirati neke stvari, a ja na ovom postu nastavljam sa pričom iz perspektive Zagreba i simbola prisutnih u njemu...

Žitelji grada Zagreba uglavnom su porijeklom iz sredine koja je od stoljeća sedmog prihvatila kršćanstvo, a sa njime i njegove simbole. Dobro je znati da je kršćanstvo, želeći prodrijeti u duhovno biće naroda na ovom prostoru, preuzimalo i neke predkršćanske simbole i običaje koji su bili zastupljeni na ovim prostorima. Učinili su to stoga da se kršćanska ideologija lakše infiltrira i zaživi u narodu.

Kršćanstvo je u narodu zaživjelo, ali ti pretkršćanski simboli ostali su kroz generacije itekako prisutni u nacionalnoj (pod)svijesti. Upravo ta i takva nacionalna (pod)svijest je stoga izvrstan medij preko kojega funkcioniraju novokomponirani simboli novih hramova podignutih u čast vremena u kojemu živimo.

E sada... kako to funkcionira u teoriji i praksi - nije teško opisati i zamisliti. Ako neka korporacija u svojem simbolu (logu) ima "sakriven" stilizirani simbol (kršćanski ili predkršćanski) čije je značenje bilo poznato našim precima još od stoljeća sedmog (a i prije), nije teško shvatiti da je to značenje poznato i nama danas...

Izvrstan blog na tu temu imate na OVOJ adresi a ja ću sa tog istog bloga posuditi samo jedan primjer za ilustraciju...

Izvor:  http://matrixworldhr.wordpress.com/2011/12/07/tajni-jezik-simbola-sto-se-krije-u-logotipima-bogatih-korporacija/ 

Spremište takvih simbola i njihovog značenja nalazi se, dakako, u našem podsvjesnom, a tamo je došlo kroz sveukupno iskustvo naših predaka. Informacije o značenjima pojedinih simbola, koje mi danas posjedujemo u našoj podsvijesti, prenosilo se iz generacije u generaciju. Sa koljena na koljeno, što usmenom predajom, što pismenom, što obrazovanjem, preko filmova, interneta, priča za laku noć; iz generacije u generaciju naša se podsvijest stoljećima punila informacijama...

Kako je ljudska svijest premalog kapaciteta da bi u sebi sadržavala sve te podatke, a takva mora biti jer bi u protivnom bila operativno nesposobna, sadržaje koji joj nisu neophodno potrebni odlaže u kontejner podsvijesti. Bez obzira na to, informacije u podsvijesti -  ostaju informacije, i one se pod određenim uvjetima mogu upotrijebiti u operativnom smislu.  

Primjeri tih i takvih simbola u Zagrebu, predmet su slijedećeg posta, a vjerujte mi - predivni su! Šetajući smjerovima Vještičjih linija, naišao sam na mnogo primjera simbola vremena u kojemu živimo; simbola neo srednjovjekovne ideologije, koji čine da se osjetiš malen ispod njih.

Niveta

U slijedećem postu : "ZAGREBAČKA KULA BABILONSKA"

Masonski spomenik - Peti element

Snimio: Niveta

U prošlom postu, tražeći numerološke aspekte spomenika podignutog u čast osnutka 900 godina Zagrebačke biskupije, uvidio sam kako se broj 5, u ovom spomeniku, pojavljuje četiri puta. Da podsjetim:

1. Piramida kao takva - 1 točka na vrhu i 4 točke u dnu = 1+4=5
2. Ime "Zagreb", prema numerološkoj tehnici pronalaženja brojeva u imenima, nosi ukodiran broj pet.
3. Numerološka divinacija 1094. godine na spomeniku, daje rezultat 5.
4. Isti postupak za 1994. godinu, također prisutnu na spomeniku, opet daje broj 5.

Konstatirao sam i to kako se uzorci rijetko pojavljuju slučajno. Čak i iza uzoraka koji se pojavljuju u prirodi, stoje prirodni zakoni. Uzorci koji se pojavljuju u djelima čovjeka upućuju na namjeru, a u konkretnom slučaju - da je autor znao šta radi. Namjera koja stoji iza četverostrukog broja 5 ukodiranog u ovaj spomenik priča su za sebe, i ona za sada ostaje nepoznanica.

Broj pet se četiri puta ponavlja na ovom spomeniku-piramidi. To bi moglo simbolizirati prisutnost četiriju pra-elemenata: vodu, vatru, zemlju i zrak; što bi u konačnici poruku ovoga spomenika moglo protumačiti kao univerzum u malom, ili jedinstvo univerzuma općenito...

Međutim, intuicija mi je šaputala da ako je na spomeniku sve u znaku broja pet, tada ipak fali još nešto. Fali još jedan element koji bi zatvorio konstrukciju. Dao sam se u potragu za petim elementom koji nedostaje...

Element koji je promicao mojoj spoznaji, naprosto je bio prisutan svuda oko mene. Bio je početak osmog mjeseca, ljeto je bilu u punoj snazi - sunce me je doslovno pržilo. Kako čovjek često stvari prihvaća zdravo za gotovo, ponekad mu izmaknu stvari koje traži, makar su mu doslovno ispred nosa...

Međutim, sunce kao peti element koji nedostaje spomeniku - piramidi, ipak je ukodiran u njega na malo drugačiji način...

Kroz povijest, sunce su često uspoređivali sa zlatom. Što zbog njegovog sjaja, njegovog značaja za život - vrijednosti. Materijalna dimenzija zlata nečešće simbolizira blagostanje i moć. Gledano kroz perspektivu alkemijske formule "kako gore tako i dole", na nebu neprikosnovenu moć i sjaj, u koji se čak ne može niti gledati, ima sunce. Dole, na zemlji - zlato je u ljudskoj nesavršenosti preuzelo atribute moći i zemaljskog sjaja, kojemu se većina ljudi klanja. Ako su se nekada klanjali solarnim božanstvima, danas - u neoliberalnom sistemu - svakako se klanjaju njegovoj zemaljskoj sjajnoj, ali blijedoj kopiji - zlatu

Pa kada već na ovu stvar gledamo kroz tu alkemijsku formulu "kako gore - tako i dole", pogledajmo malo kako ovaj spomenik - piramida izgleda gledana odozgo. 

Spomenik ima oblik piramide i smješten je u krug od crvenog mramora. Dakle, kada bi gledali odozgo, vidjeli bi to otprilike ovako...

Naravno, ova točka u sredini označava spomenik-piramidu, dok je krug oko nje, u stvarnosti, krug od crvenog mramora, postavljen oko spomenika.

Između ostalog, ovaj znak na gornjoj slici je upravo drevni alkemijski znak za zlato kao element. Je li autor spomenika svjesno stvorio ovakav koncept, trebalo bi pitati njega.

Međutim, malo realističniji prikaz piramide u krugu, iz zraka bi ipak izgledao ovako:

A sada pogledajmo kako izgleda kristalna rešetka zlata...

Dakle, u osnovi četiri atoma zlata tvore četverokut i elektronskim vezama povezani su sa atomom u sredini.

Piramida kao takva simbolitira moć; moć prirodne kreacije, moć tajnih društava, moć zlata - novca.

Međutim, kao što sam napisao u uvodnom postu, ovaj spomenik je napravljen kao krnja piramida od granita, sa piramidonom od nehrđajućeg čelika na vrhu. Dakle, još realističniji prikaz bio bi ovakav...

Osjećao sam da me ovaj simbol gore podsjeća na nešto. Negdje sam ga viđao... Često... Prepoznajete li ga možda Vi?

Da Vam olakšam malo...

Ako apstrahiramo bridove piramide i krug oko nje, ostane nam ovaj pojednostavljeni prikaz krnje piramide gledane odozgo. Podsjeća li vas sada na nešto???

Dobro... da ne duljim više. Dakle...

... simbol kojega svaki mjesec viđate na pozamašnim računima koje trebate platiti poduzeću povezanim s mnogim kontroverzama oko preuzimanja i zadržavanja moći. Igra li neku ulogu to što se centrala Holdinga nalazi u neposrednoj blizini? Ne vjerujem da ćemo ikada saznati odgovor. Možemo samo pretpostavljati i dalje povezivati simbole u jednu širu sliku svijeta koji nas okružuje.

Kružeći i dalje oko ovog spomenika-piramide, došla mi je u misli opet jedna vizija. Sjetio sam se svojih Vještičjih linija i kako prave pravilne strukture na planu grada. 

Jedna od struktura koje čine je i svojevrstan obrnuti križ nad Zagrebom, a ova piramida se smjestila točno u njegovom centru...

Osim toga, svi spomenici koji se povezuju sa tajnim društvima koja žele manipulacijom podvrgnuti svijet sebi, bili ono u obliku obeliske ili piramida, podsjećaju me nekako na vrh koplja, koje kao da iz unutrašnjosti zemlje prodiru na površinu.

U misli mi je došla ova slika, ovaj prizor...

Kao da neke sakrivene, podzemne, moćne sile zabijaju koplje u naš svijet želeći nam zadati pet smrtonosnih rana. Međutim, kao što sam napisao u uvodu - zloslutne simbole ovog spomenika već su ranije primjetili i drugi, i ostavili su traga...

Ovaj prikaz vukovarskog vodotornja, simbola hrvatskog otpora, inata i snage; podsjeća me na prizor okupljene, i razjarene mase kojoj je prekipjelo, i koji su iščupali ovu piramidu i zabili je natrag u zemlju - onom tko ju je iz podzemlja i zabio u našu stvarnost.

U pokušaju da zatvorim konstrukciju pet elemenata u ovom spomeniku našao sam mnogo toga, ali taj peti element uporno je izmicao mojim nastojanjima da ga numerološki povežem sa brojem 5. Međutim, kao što sam pokušao ilustrirati, peti element (zlato, materijalna vrijednost, moć) snažno je prisutan u simbolu spomenika kao takvom. štoviše, naprosto prkosi tradicionalnim duhovnim vrijednostima našega tradicionalnog bića.

Vrućina je opet zakuhala moje misli i osjećaje, i ja sam se odlučio na povratak kući. Međutim, znao sam da ću se vratiti na ovo mjesto, jer i dalje mi tu nešto fali i nedostaje...

Slijedeći post: Priča peta - Simboli, podsvijest i jedan ružan san...

Niveta