BROJAČ POSJETA

10/20/2012

SVEVIDEĆE OKO NAD ZAGREBOM

Svevideće oko u Staroj Vlaškoj ulici u Zagrebu
Snimio: Niveta

Ovaj simbol, tzv. "Svevideće oko", zasigurno je jedan od najpopularnijih simbola današnjice. U zadnjih 50-tak godina, možda i dulje, otkad su počele cvjetati teorije zavjera, zacijelo se po popularnosti primakao raspelu, polumjesecu i zvijezdi i Davidovoj zvijezdi - kao simbolima triju najvećih religija svijeta. Njegov mistični pogled nije zaobišao niti Zagreb. Iako nije da ga ima baš na svakom ćošku, postoje mjesta u gradu sa kojih promatra ljude svojim zagonetnim pogledom iz prikrajka.


"Božje oko" Muzej grada Zagreba - motiv iz zagrebačke katedrale prije potresa 1880. godine
Izvor: 
Zagrebački dušek


Snimio: Niveta


UZVRĆANJE POGLEDA

Kaže se da su oči ogledalo duše, a ta izreka donekle drži vodu jer je čovjek emotivno biće. Relativno ćemo lako prepoznati osjećaje bijesa, tuge, radosti, zloće i sl., i pretpostavljam da je većina nas po nekoliko puta u očima nekog drugog prepoznala takve ili slične emocije. Ipak, to se baš nije dogodilo samo zahvaljujući očima iz kojih je dopirao pogled u kojemu smo prepoznali te osjećaje. Promatranjem tuđih očiju, u tzv. perifernom vidu, mi itekako obraćamo pažnju na cjelo lice te druge osobe. Tek ono, sa svim svojim mišićnim reakcijama (koje su pod utjecajem emocija) stvara određenu grimasu na licu po kojoj mi tada prepoznajemo osjećaje drugih ljudi. Čak i one najsuptilnije promjene na licu poput osjećaja sućuti, empatije i sl. možemo zahvaliti tim gotovo neprimjetnim promjenama na licu.


Upravo taj fenomen, u totalno pojednostavljenoj verziji, izvrsno ilustriraju "emotikoni" koji su postali nezamjenljivo sredstvo u današnjoj E-komunikaciji...




Ipak, problem kod uzvraćanja pogleda nastaje kada nemate kome uzvratiti pogled, a imate snažan dojam da ste promatrani. Upravo u tome sakriva se misterij svevidećeg oka kao simbola...




...jer kako nema lica - nema niti emocija, nema grimase iz koje bi se moglo nešto iščitati, protumačiti ili shvatiti. Ostaje samo simbol sa čijim smo pogledom suočeni, što ga na neki način čini živim i sablasno misterioznim. Na taj način, Svevideće oko postaje  nevjerojatno snažnim simbolom.


Gotovo sam siguran da je svatko od nas imao onaj dubok, gotovo mističan doživljaj da vas netko gleda - da ste promatrani.


Dobro se sjećam jednog takvog doživljaja iz mladosti. U doba dok sam još sjedio u školskim klupama, za vrijeme jednog od onih dosadnih i monotonih predavanja, dok su neki učenici među sobom igrali "križić-kružić", čitali Alan Forda ili se nabacivali papirićima - ja sam doživio to mistično iskustvo...


Osjećajući snažno prisustvo nečije pažnje na sebi, podigao sam pogled intuitivno ga uputivši prema izvoru tog nečeg što me fiksirano promatralo. Tada sam, valjda u djeliću sekunde, ulovio njen pogled koji se, rumen i zbunjen, sa mene spustio na njene cipele, zatim na nokte na ruci, pa na knjigu.



Međutim, isto tako pamtim i mnogo jezovitija, ali po samom doživljaju identična iskustva, kada sam se usred noći budio sa intenzivnim osjećajem da je netko u sobi. Tek nakon paljenja svijetla i privođenjem tog osjećaja razumu, uspijevao sam ponovno zaspati.

SNAGA POGLEDA I KONTROLA SITUACIJE


Osjećaj nečije prisutnosti je snažan dojam, a pod kontroliranim uvjetima može biti i vrlo učinkovit. Ako ste kao i ja bili jedni od onih kojima učenje nije bila jača strana, tada vam je sigurno poznato da ste uz prisutnost roditelja u sobi ipak smogli potrebnu koncentraciju za savladavanje gradiva.


Osim toga, školski sat bi se u razredu vrlo brzo pretvorio u kaos bez autoriteta koji nadgleda situaciju. Čim stroži profesor; čim autoritativniji pogled, tim veći mir i disciplina u učionici, a u konačnici - bolje savladano gradivo. Klasični primjer kontrolirane situacije...



Pretpostavljam da su simboli Svevidećeg oka postavljeni u crkvama znali odigrati sličnu situaciju za vrijeme dugih i dosadnih litanija propovjednika. Skrećući pogled sa svećenika koji nije imao moć zadržati pažnju vjernika snagom svojih riječi, siguran sam da su odlutale misli i pogledi, suočeni sa Božjim okom, vrlo brzo i efikasno bili vraćeni na propovjedaonicu.


Crkva Pohoda Blažene Djevice Marije, Čučerje - Zagreb
Snimio: Danijel

Moj prijatelj Danijel (autor gornje fotografije), koji ima zanimljivu stranicu  http://www.fx-files.com, ispričao mi je da je upitao svećenika da mu ispriča malo o toj slici, na što mu je ovaj odgovorio kako je to: "Obična slika Boga koji gleda na svijet."


Iako sam tu izjavu svećenika u prvi mah doživio kao naivan i dobronamjeran odgovor, proučavajući materiju simbola svevidećeg oka, naišao sam na zanimljivu izjavu okultistice Elis Bejli (supruge Fostera Bejlija, masona 33 stupnja) koja kaže: 




"Obratite pažnju na naglasak na "oku" u ovoj formuli (misli se na oku u trokutu). Riječ je o osnovnom principu i pojavljuje se u različitim oblicima. Iza svih ideja stoji koncept gledanja, odnosno Onog koji gleda i promatra stvorenu cjelinu. Isti ovaj koncept se nalazi u osnovnom masonskom simbolu Božjeg oka koje dominira svime unutar Hrama."





Dakle, radi se o konceptu Onog koji gleda i promatra stvorenu cjelinu. Možda je svećenikova izjava o običnom Božjem oku koje promatra svijet ipak prividno naivna izjava nekoga mnogo upućenijeg u suštinu stvari - u sam koncept. 

Osim toga, još je jedan detalj zanimljiv kod gore spomenute crkve. Ako posjetite blog na adresi http://bambico-crkve.blogspot.com/2010/09/crkva-pohoda-blazene-djevice-marije.html , koji se na neki način bavi promocijama crkava, točno ćete zamjetiti kao je namjerno izbjegnut prikaz svevidećeg oka na njenim vitrajima. Kao da ga se srame ili ga zbog nečeg ipak prikrivaju. 

NOVO DOBA





Ipak, čini se da živimo u vremenima kada je uloga crkve u društvu izgubila dobar dio svoje popularnosti i utjecaja na društvo, a s time i na zbivanja i promjene u njemu.


Sam don Ivan Grubišić je u nedavno u medijima, u emisiji "Nedjeljom u dva", ustvrdio kako je i u samoj crkvi, budući ona nije izdvojena iz društva, jer i u njoj žive i rade ljudi od krvi i mesa, došlo do krize morala i do izvrtanja na ljestvici vrijednosti. Samim time, narod naprosto osjeća tu određenu ne vjerodostojnost u kleru.


Pri tome ne mislim na ogroman dio vjernika i klera koji svoju iskrenu vjeru čuvaju u njeguju duboko u sebi. Ovdje govorim o crkvi kao instituciji, kao i o ogromnom, i čini mi se sve većem broju vjernika koji u ovo materijalističko doba Boga doživljavaju više kao sredstvo nego istinski misterij.


Uvidjevši da Bog ne pomaže baš tako lako kako si je većina ljudi to zmislila i doživljavajući religiju sve više utopijom, ljudi su se počeli okretati novom, mnogo učinkovitijem Bogu koji ispunjava želje ekspeditivno, efikasno i što je možda najvažnije - praktički odmah. 


Govorim naravno o neoliberalnoj religiji sa novcem kao Bogom i slobodnim tržištem kao misterijem u kojemu se sve želje efikasno ispunjavaju, baš kao po Duhu Svetom.


Baš kao što sam pisao i u nekim prošlim postovima - rađaju se novi hramovi te neo liberalne religije, baš kao i novo svećenstvo u bankama i financijskim institucijama. Baš kao i u srednjem vijeku oni su iznad političara, državnika i kraljeva. Moć Boga novca taj sloj ljudi izdvaja sve više prema vrhu nove vertikale u društvu kojega smo dio.


Baš kao što je nekada kršćanstvo, šireći se po nekršćanskim krajevima prihvaćalo neke poganske simbole da bi lakše prodrla u svijest i srca ljudi koje je asimilirala (klasičan primjer je okićeno božićno drvce); baš tako i danas, na modernim hramovima neo liberalne religije, možemo primjetiti simbole koji su, iako malo modificirani, još uvijek prepoznatljivi...










Dakle, baš kao i u postu o Zagrebačkoj kuli babilonskoj i ovdje imamo jedan predivan mogući primjer upotrebe drevnih simbola koji su nekada davno ljudima nešto značili u svrhe nove, sve moćnije vjeroispovijesti.


Ogromno rotirajuće svevideće oko na Slavonskoj aveniji kao da nadgleda gust promet po kojemu se ljudi žure marljivo ispunjavati zapovjedi Boga novca na nevidljivom, ali učinkovitom i moćnom Slobodnom Tržištu.


U prošlom postu Grb grada Zagreba - masonski simboli drevnog mita, baveći se sibmolikom boja, naveo sam primjer većine ilustracija Djevice Marije, na kojima se odigrava sukob bijele boje, vezane uz niže zemaljske atribute i plave, kao boje uznesenja i pobjede sila svijetla nad silama tame. Obratite pozornost na gornju sliku u kojoj se vidi kako je bijela boja postavljena iznad plave i u simbolički aktivnom položaju dominira nad njome.


SVEVIDEĆE OKO I OBRAZOVANJE


Proučavajući materiju sibolike svevidećeg oka, u knizi autorice Dr. Keti Barns, "Masonski i okultni simboli" - Pronašao sam zanimljive citate iz govora Ralfa Andersona, masona 32. stupnja. Evo nekih od njih: "Može se smatrati da su tri glavna kanala preko kojih se odvija priprema za New Age: crkva, masonsko bratstvo i polje obrazovanja..." Nadalje: "...U savakom od ta tri polja se može naići na učenike Uzvišenih bića, koji ustrajno rade na stjecanju pozitivnog podstreka i ubrzo će krenuti na posao koji im je određen." Dalje: "Metodi Božanstva se demonstriraju u Hramovima, i pod Svevidećim okom djelo može krenuti dalje. Riječ je o daleko okultnijoj organizaciji nego što se sada može shvatiti, i njena svrha je da bude škola za obuku za buduće napredne okultiste."


Evo jednog primjera svevidećeg oka u medijima, u obrazovnoj dječijoj emisiji zanimljivog naziva "ni DA ni NE"...




Međutim, puno interesantniji primjer svevidećeg oka kao simbola možamo pronaći upravo na mjestu gdje se već preko osamdeset godina obrazuju novi i mladi naraštaji naših svećenika. U Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu.




Kopleks zgrada Nadbiskupske klasične gimnazije na Šalati u Zagrebu...


Crkva sv. Antuna u sjemeništu sa predivnim svevidećim okom na pročelju iznad ulaza u crkvu...



Ako posjetite njihovu stranicu OVDJE moči ćete pročitati njihov kratki osvrt na povijest gimnazije, a između ostaloga piše: "S hrvatskom samostalnošću vraća joj se pravo javnosti, a ona za uzvrat otvara vrata svim mladićima, kasnije i djevojkama, svima koji ljube znanje, antički i kršćanski duh. Ove su tri vrijednosti temelj europske kulture i po njima je Nadbiskupska klasična gimnazija škola za novo doba."


Podsjećam na prije naveden citat Ralfa Andersona koji je ustvrdio kako su  su tri glavna kanala preko kojih se odvija priprema za New Age (NOVO DOBA): crkva, masonsko bratstvo i polje obrazovanja...




Međutim, iako sve ovo možda zvuči dramatično i poput neke urote, ja kao promatrač prikrivenih simbola u svom gradu ne vidim ništa spektakularno u tome.


Mnogi pripadnici visokog svećenstva u Hrvatskoj bili su pripadnici Slobodnih zidara - masona. Čak je jedna od loža Bratstva dobila ime po nadbiskupu Maksimilijanu Vrhovcu.



Izvor: http://www.freemasonry-croatia.org/vlh.htm

Uz njega, Bratstvu su pripadali biskupi Franjo Frh. Spleny i Josip pl. Galjuf kao, vjerojatno, još i mnogi dugi koji su se u Zagrebu 18. stoljeća susretali u ložama, možda baš na ovom mjestu.



Ulaz u Radićevoj ulici - Zagreb
Snimio Niveta
Svevideće oko iznad ulaza
Snimio: Niveta

Iako crkva ne gleda baš blagonaklono na participaciju svojih članova u Bratstvu, izgleda da samo Bratstvo vrlo rado prima članove svećenstva. Po mojem mišljenju upravo zbog vrhunskog nivoa obrazovanja svećenika, kao i zbog tradicija u kojima je to obrazovanje ukorijenjeno. Tradicija koje su veoma bliske Bratstvu čiji rituali, mistika i simbolika dijelom pripada istim korjenima.


Zvjezdarnica Klasične nadbiskupske gimnazije
Snimio: Niveta

PITAGORA, TETRATIKS I OKO

I sama internetska stranica gimnazije tvrdi kako njeguju (između ostalog) antički duh. Podsjetimo se da antički duh i općenito pojam antika u užem smislu riječi podrazumijeva kulture izrasle na sredozemlju između 1200 godina p.n.e. do 500 - 600. godine n.e.

Međutim u uobičajenoj podjeli povijesti, antika podrazumijeva i dio Starog vijeka koji obuhvaća civilizacije Mezopotamije i Egipta nastale oko 3500 godina p.n.e.

Prema knjizi "Masonski i okultni simboli" - upravo je drevna civilizacija Egipta izrodila simbol svevidećeg oka kao simbol "Horusovog oka". Preko Egipta, širenjem civilizacije, seobom naroda i utjecajem tisućljeća u kojima se, na laganoj vatri kuhao ovaj simbol - simbol svevidećeg oka postao je onakav kakvoga danas poznajemo, a naj popularnija verzija je dakako svevideće oko iznad krnje piramide na novčanici od jednog dolara. 

U ovom obliku, ovaj simbol najčešće se pripisuje illuminatima, a teoretičari zavjera tvrde da su upravo oni (kao Bratstvo unutar Slobodnog zidarstva) koristeći njihov ugled, diskreciju i raširenost, postali globalna svjetska vlada koja iz sjene upravlja novom neo liberalnom religijom, a što je važnije - njihovim hramovima - bankama...


Međutim, antički duh u užem smislu riječi podrazumijeva kulture stare Grčke i Rima, njihove tradicije i filozofiju. Među istaknutije antičke filozofe zasigurno pripada i Pitagora koji je masonima nešto kao čovjek-simbol.



Upravo bi njegov "TETRATIKS", kao manifestacija imena samoga Boga mogla biti predstavljena u trokutu čije oko tada zaista tvori (kao što je to upućeni svećenik iz Čučerja rekao) sliku Boga koji gleda na svijet.


Sveti Tetratiks
Izvor: http://hramezoterije.com/knjige/interpretacija-i-objasnjenje-smaragdne-tablice-jack-courtisa-sa-odabranim-dodacima-aleistera-crowley-alana-beneta-i-rozenkrojcerske-mudrosti

                                                                                                                * * *


U novija vremena sve se više govori kako ljudi, civilizacija općenito, ne stvara nova znanja već se samo prisjeća onoga što smo davno, još od propasti Atlantide, zaboravili. U sklopu te teorije postoji jedna zanimljiva, a neki znanstvenici tvrde - i sasvim moguća teorija da ljudi u mozgu posjeduju jedan organ koji iako nikada razvijen do kraja, služi u stvari kao treće oko, ono duhovno oko, kojima ljudi vide ono što ne vide običnim očima i što moje osjećaje, koji mi ponekad govore da u sobi ipak nisam posve sam, čine možda ipak realnim.

Međutim, to nadilazi problematiku ovog bloga, a  ukoliko želite pročitajte izvrsnu seriju postova Ratka Martinovića  na temu "Razotkrivanje Matrica OVDJE.

Svevideće oko kao sibol u sebi nosi još mnoge tajne, legende i mitove koje ja nisam niti načeo u ovom postu u kojemu sam samo želio naznačiti njegovo postojanje u Zagrebu i eventualna značenja vezana uz naš grad. Za sve dublje informacije, kao i obično, pozivam vas na posvemašnije googlanje netom.


Niveta.




10/03/2012

Grb grada Zagreba - masonski simboli drevnog mita

Iako Zagreb ima gotovo tisućljetnu povijest, kao cjelina on je u stvari jako mlad. Iako je Zagrebačka biskupija (Kaptol) osnovana oko 1094. godine; iako Gradec postaje slobodnim kraljevskim gradom već 1242. godine - tek 1850. godine nastao je jedinstveni grad Zagreb.

Slobodni kraljevski Gradec, Kaptol, Nova Ves, Vlaška ulica, podgrađe i okolna sela, 7. rujna 1850. godine, carskim patentom ujedinjena su u jedinstveni grad Zagreb. Tek tada srušene su brojne administrativne prepreke koje su sprječavale da se Zagreb počne širiti i pretvarati u moderan grad. Kapitalističko poduzetništvo, industrija i promet počinju se ozbiljno razvijati povlačivši za sobom i kulturni razvoj. Međutim, baš kako to biva i u životu, tek nakon jedne velike katastrofe razvoj grada uzeo je ozbiljan zamah.



Srušena katedrala
Izvor: 
http://www.hkv.hr/reportae/lj-krinjar/9960-nudistiko-kupalite-na-trgu-bana-josipa-jelaia.html

9. studenog 1880. godine, u sedam sati i tri minute, potres od 6,3 stupnja po Richteru, zauvijek je izmjenio dotadašnju vizuru Zagreba otvorivši tako put izgradnji novog i modernog grada. Nove urbanističke vizije rezultirale su sustavnom izgradnjom, ustanove, zgrade, palače i parkovi niču kao gljive poslije kiše - utemeljiteljsko razdoblje u punom je jeku...


Svekoliki razvoj grada u stopu je pratio i razvoj društva. Od početnih 16-tak tisuća stanovnika, Zagreb je 1890. godine brojio preko 40000 svojih građana. Osnovane su razne akademije, sveučilišta, muzeji, kazalište, razne udruge, organizacije i društva. Zagreb je sve više prerastao u moderan srednje europski grad.



U potrazi za novim simbolima grada


Odmah nakon ujedinjenja samostalnih općina u jedinstveni Zagreb, počelo se razmišljati o novom identitetu grada. Iako je postojala svijest o potrebi novog gradskog znakovlja, tek je negdje oko 1895/96. godine, Gradsko poglavarstvo kontaktiralo jednog posebnog čovjeka da dizajnira novi vizualni identitet grada.



Ivan pl. Bojničić
Snimio: Niveta

Ivan pl. Bojničić bio je kao stvoren za taj zadatak. U to vrijeme Bojničić je bio ravnatelj Kraljevskog zemaljskog arhiva, a njegova biografija izdvajala ga je kao naj prikladnijeg kandidata za ovaj posao. Bio je povjesničar, heraldičar, bavio se sfragistikom, diplomatikom, genealogijom, numizmatikom, arheologijom i bio je aktivan na još mnogim drugim područjima društvenog života. 






Osim što je imao reference toliko važne za posao osmišljavanja novih simbola grada, još ga je jedna stvar izdvajala od ostalih. Ivan pl. Bojničić je bio mason, a masonima su simboli nešto oko čega se vrte svi masonski rituali i mitovi. Prema brojnim mitovima i legendama upravo se u masonskim simbolima sakrivaju dobro zamaskirane najdublje masonske tajne i okultna učenja.


Ivan pl. Bojničić masonstvu je pristupio 1890. godine, kada je bio primljen u mađarsku ložu. 1892. godine, u Zagrebu je utemeljena prva loža koja je radila na hrvatskom jeziku - Hrvatska vila. Uz petnaestak članova, mahom uglednih intelektualaca i zaslužnika, Bojničić je bio njen prvi starješina.


Bilo kako bilo, Ivan pl. Bojničić prihvatio je ovaj častan i važan  posao i u suradnji sa mladim slikarom Brankom Šenoa, 1896. godine izradio idejnu verziju grba...






... koja je 3. kolovoza iste godine, na  skupštini zastupstva slobodnog i kraljevskog glavnog grada Zagreba, pod predsjedanjem gradonačelnika Adolfa Mošinskog i prihvaćena. Iz zapisnika skupštine saznajemo i njegov originalni opis: "Štit modre boje u kojem se vidi na zelenom brijegu srebrni grad s tri kule, praćen desno od rastućeg srebrnog mjeseca, lijevo od šestokrake zlatne zvijezde. Iznad štita je zlatna kruna."




U principu ne volim generalizirati stvari, baš kao što ne volim niti etiketirati ljude. Samim time što je grb grada u kojemu sam se rodio, u kojemu živim i kojega volim masonski uradak - meni osobno više imponira nego smeta. Osim toga ta povijesna činjenica daje gradu još jednu dimenziju prikrivenog i neistraženog, a koja tako dobro pristaje njegovom mističnom šarmu. 

Ipak, došavši do podatka da je autor grba mason, u meni se probudila svojevrsna znatiželja da još jednom preispitam  simboliku grba. Kako su masoni skloni manipulaciji i komunikaciji simbolima, nadao sam se da je iza službenog objašnjenja simbolike grba, ipak možda skriveno još nešto; neka poruka, priča ili mit. Mislim da se nisam prevario...


Najprije da se podsjetimo službenog tumačenja simbola na grbu grada Zagreba: " Zeleni brijeg predstavlja brdo Gradec, a utvrda (utvrđeni grad) s 3 kule predstavlja naselje Gradec - jedno od najstarijih dijelova današnjeg Zagreba. Otvorena vrata (na zidinama utvrđenog grada) simboliziraju gostoljubivost njegovih stanovnika, kao i spremnost građana da pruže svoju zaštitu svakom gostu i utočište putniku - namjerniku. Zvijezda i mlađak simboli su starih slavenskih predkršćanskih božanstava ljepote i ljubavi - božice Lade (prikazivane u narodu kao zvijezda) i boga Lelja (prikazivanog u liku mladog mjeseca), a voditelji hrvatskog narodnog preporoda nazvali su ih "leljiva" i koristili su ih kao "ilirski" (tj, hrvatski) grb.



Ilirski (hrvatski) grb sa astrološkim motivima zvijezde i polumjeseca

Posebno mi je zanimljivo objašnjenje promjene službene boje grada (koja je do tada bila crvena) u modru (plavu) boju. Službeno objašnjenje nedalje kaže: "Modra boja štita u kombinaciji sa bijelom/srebrnom utvrdom predstavlja kršćanski koloristički motiv uzačešća Djevice Marije te simbolizira sukob božanskog i ljudskog, nebeskog i zemaljskog.



Gdje je nestao lav?


Pretpostavljam da je Ivan pl. Bojničić itekako dobro poznavao dotadašnje simbole grada. Kao vrsnom heraldičaru sigurno mu nije promaknuo lav sa grba iz 15. stoljeća uklesan na sjeverozapadnom zidu crkve sv. Marka...





... a kao mason, gotovo sam siguran, prepoznao je u njemu jednu drevnu masonsku legendu, mit i okultno učenje. Osim toga, nešto mi govori da on, u svom idejnom rješenju, uopće nije uklonio lava iz grba, već ga je izuzetno spretno, koristeći se masonskim mitom i simbolikom, samo sakrio i na taj način mu omogućio da kao prikriveni simbol i dalje bude prisutan na grbu.


Više o tom masonskom mitu možete pročitati OVDJE, a ja ću se u daljnjem tekstu samo osvrnuti na njega.



Mit o Hiramu Abifu


Radi se u stvari o jednoj alegorijskoj i duboko simboličkoj priči koja u sebi sadrži duhovne i moralne poruke ukodirane u astronomskom ključu mita o Hiramu Abifu - glavnom arhitektu hrama Svevišnjem. Pri tomu je važno imati na umu vrijeme u kojemu su ti mitovi nastajali, vremenu u kojemu je za vrijeme ljetnog solsticija, kada je sunce u svojoj najvišoj točki bilo smješteno u astrološkoj kući (vili) u znaku lava, dok se danas (tisućama godina kasnije) zbog fenomena precesije sunce nalazi u znaku raka...




Simbol Kraljevskog Svoda - astrološka simbolika
Izvor: 
http://www.forum.hr/showthread.php?t=435963

Dakle sam mit, koji je (pretpostavljam) poslužio kao ključ po kojemu je sakriven lav na grbu grada Zagreba, govori kako kralj Solomon pri izgradnji hrama postavio Hirama Abifa kao glavnog arhitekta jer je ovaj znao svete tajne majstora zidara po kojima je hram trebao biti sagrađen. (Nešto o tim tajnim mjerama i omjerima sam govorio u postu o NUMEROLOŠKIM ASPEKTIMA PIRAMIDE U ZAGREBU)


No kako to već biva u pričama, troje graditelja nižeg ranga, želeći se dokopati svete tajne, urotili su se protiv Hirama Abifa. Za vrijeme popodnevnog odmora Jubela, Jubelo i Jubelum, opkolivši samog Hirama u hramu, pokušali su ga natjerati da im oda svetu tajnu. Kako ovaj to nije želio, troje zavjerenika ga je, svaki sa jednim udarcem, napokon usmrtilo.

Kada se priča konačno rasplela i kada su urotnici otkriveni i kažnjeni, kada je mrtvo tijelo Hirama Abifa pronađeno, dolazi dio priče koji je, po mojem mišljenju, poslužio da se lav neprimjetno sakrije među simbolima suvremenog grba Zagreba.


Kralj Solomon zapovjedio je jednom od majstora koji su radili na hramu da podigne mrtvo tjelo Hirama Abifa. Stiskom šake majstora prvog stupnja sa Hirama je samo otpao dio već natrulog mesa te ga ovaj nije uspio podići. Tada je kralj naredio zanatliji drugog stupnja da podigne Hirama, ali ni ovome to nije uspjelo. Tek nakon molitve, sam kralj Solomon, primio je mrtvog Hirama i stiskom majstora trećeg stupnja - "snažnim stiskom lavlje šape" - tijelo majstora se podiglo iz groba u kojemu je sakriveno ležalo. Tek nakon toga, kralj Solomon je naredio da se Hiram Abif ceremonijalno pokopa u najsvetiji centralni dio hrama.

Dio astrološkog ključa po kojemu se može dešifrirati poruka ovoga mita je slijedeći:

Sama priča, sam mit, podijeljen je u dvije osnovne faze - Hiramovo ubojstvo, te njegovo podizanje iz groba. Ubojstvo su odradila tri pobunjena majstora, baš kao što su i podizanje iz groba obavila tri majstora.

Jubela, Jubelo i Jubelum predstavljaju tri jersenska znaka zodijaka (vaga, škorpion i strijelac) koji sunce odvode u smrt (zimu). 

Majstor prvog stupnja, majstor drugog stupnja i sam kralj Solomon predstavljaju proljetne znakove zodijaka koji podižu Hirama Abifa (sunce) iz groba. Naravno to uspijeva tek kralju Solomonu, trečem proljetnom znaku zodijaka koji u znaku raka (izvorno - u znaku lava) snažnim stiskom lavlje šape, podiže sunce (Hirama) u njegovu najvišu poziciju.


Snažni stisak lavlje šape

Biografija Ivana pl. Bojničića, garantirajući njegovu intelektualnu širinu, daje mi za pravo naslutiti da je on u grbu Zagreba iz 15. stoljeća itekako prepoznao masonski mit o Hiramu Abifu. Na tom grbu lav svojim snažnim stiskom podiže ili drži podignut grad sa tri kule (tri sapekta sunca - rođenje, sazrijevanje i starost) ispod nebeskog svoda naznačenog zvijezdom i polumjesecom.



Vršni kamen



U heraldici lav je često prikazivan simbol. Vjerojatno je to baš zbog starih astroliškuh legendi, u kojima je sunce bilo najsnažnije u znaku lava omogučavavši tako život i blagodat na zemlji. Dakle, osim što je lav kralj životinja i među njima dominira svojom snagom i pojavom, on čuvajući sunce u svom znaku kada je ono najjače, dominira i među astrološkim znakovima i na nebeskom svodu.

I baš tu situaciju lavlje dominacije na nebeskom svodu, drevni graditelji i Slobodni zidari prenijeli su u arhitekturu. Prepoznavši u vršnom kamenu najsnažniji dio svoda, jer nosi najveći teret na sebi, uočili su analogiju između nebeskog i arhitektonskog svoda.






Vodeći se drevnom alkemijskom formulom "Kako gore tako i dole", dakle - kako na nebu tako i na zemlji, drevni su zidari na vršnom kamenu svodova, obično iznad vratiju, često postavljali prikaz lava. Taj motiv ćete često primjetiti pogotovo na starijim zgradama.




                                                                        

Po mojem mišljenju, na idejnom riješenju grba grada Zagreba, upravo u simbolici vršnog kamena na svodu iznad otvorenih vratiju srebrnog grada, sakriva se simbol našeg lava iz 15. stoljeća.









Smješten u samoj sredini štita; sa njegove lijeve i desne strane nalaze se po tri kamena simbolizirajući proljetne i jesenske znakove zodijaka na nebeskom svodu. Sam vršni ili ključni kamen na taj način simbolizira snagu i vladavinu sunca u znaku lava. Svih sedam kamena na svodu tako simbolizira sedmerostruki ciklus regeneracije sunca, koje za svojega života (ljeta) prolazi kroz sedam astroloških znakova na eklitičkoj polukružnici cijelog zodijaka.




Spretnom manipulacijom simbola postignuto je da lav, baš kao i na grbu iz 15. stoljeća, svojom snagom (svojim snažnim stiskom) ponovno drži čitav grad, čitav grb, čitavu simboličku konstrukciju uzdignutu i na okupu.


Asocijacije - igre bez granica


Dakle, moglo bi se reći da iza službenog tumačenja simbola na grbu grada Zagreba postoji (najmanje) još jedno prikriveno ili okultno značenje.

Po mojem mišljanju riječ "okultno" ima tu jednu nepotrebnu konotaciju nečeg zlog. Međutim to je samo jedna od ostavština prošlosti koju uzimamo zdravo za gotovo. Okultno znači samo prikriveno, a nekada su se znanja i učenja morala sakrivati od crkve koja ih je i proglasila zlim.


Upravo dok pišem ovaj tekst, vijesti na radiju kažu kako je u toku suđenje papinom sobaru optuženom za krađu povjerljivih informacija. Znači li to da i papa posjeduje okultna (prikrivena) znanja koja nije spreman podijeliti sa svojim stadom?

U knjizi "Masonski i okultni simboli" Dr. Keti Barns prenosi  nekoliko interesantnih citata masonskih autoriteta vezanih uz njihovu simboliku. Za potrebe ovog posta ja ću ih ovdje prenijeti onako kako su napisani:




George H. Steinmetz: "Simboli se ne koriste u opšte prihvaćenom značenju. Stvar nije u tačnoj sličnosti, postoji jedno teško razmuljivo (odnosno okultno ili ezoterično) tumačenje, kao što smo i slutili; to je tumačenje preko sugestija ili asocijacija."


Carl Claudi, masonski pisac, spominje da u simbolici ima tajni u tajnama. On je napisao: "Preseci kroz spoljašnju ljusku i nađi značenje; preseci kroz to značenje i nađi drugo; ako pod njim kopaš dovoljno dugo možeš naći treće, četvrto - tko zna koliko učenja?"

Albert Mackey, poznati mason, piše da je simbol "opažljiva slika korišćena da se izrazi okultno, ali analogno značenje."


I Ivan pl. Bojničić je bio mason i gotovo sigurno je bio upućen u okultna ili skrivena znanja masonerije u Zagrebu tog doba. Sigurno je bio upućen u alegorijsku priču i mit o Hiramu Abifu, i sigurno je itekako dobro poznavao simbole povezane sa tim mitom.


Ne bi bilo nikakvo čudo da je u grbu grada Zagreba, iza simbola prikazanih na njemu, i iza službenog tumačenja istih, zaista skrivena priča o Hiramu Abifu, graditelju solomonovog hrama. Napokon, taj mit u sebi nosi zaista duhovne i moralne poruke koje su ionako već bile prisutne u dotadašnjim simbolima grada. Po mojem mišljenu Ivan pl. Bojničić samo ih je na spretan način još produbio.

Mason Carl Claudi, u knizi "Masonski i okultni simboli" naprosto nas navodi da tražimo sve dublje i dublje značenje simbola. Slijedeći njegovu preporuku, upustio sam se u potragu za još dubljim i bolje sakrivenim značenjima simbola na grbu moga grada.


Ako svod iznad ulaza u srebrni grad zaista simbolizira nebeski svod sa vršnim kamenom tj. astrološkim znakom lava, samo po sebi nameće se pitanje kuda ta vrata, taj prolaz i portal, u svari vodi?





Uz pomoč astroloških ključeva mita o graditelju Solomonovog hrama, saznajemo da je Solomonov hram u stvari hram sunca jer je ime Solomon sastavljeno od tri riječi, a sve su ime za sunce: "Sol" - latinski; "Om" - sanskrit, i "On" - egipadski nazivi za sunce...



Kralj Sol Om On - solarni simbol
Izvor: 
http://12160.info/profiles/blogs/freemasons-landmarks-regulations


Solomonov hram je dakle hram tri aspekta Boga tj. Sunca. Prema starim masonskim i astrološkim učenjima, ta tri aspekti su ljepota, snaga i mudrost.

Na grbu grada Zagreba, vrata ispod svoda vode u grad sa tri kule. Predstavljaju li same kule možda ta tri aspekta sunca? Na taj način srebrni grad sa tri kule, kako ga opisuje službeno tumačenje, mogao bi biti sunčev ili Solomonov hram, koji sa svoja tri aspekta (tri kule) podupire nebesa, a koja su na grbu označena leljivima (mladim mjesecom i zvijezdom).





Ezoterija vs. egzoterija                                                                      

Promjena dotadašnje crvene boje grada u plavu također podržava ovu priču. Kako je crvena boja simbol krvi i strasti, automatski se veže za niže - zemaljske atribute. Nasuprot tome, plava boja je boja neba, boja uznesenja i veže se za više i uzvišeno.


Na grbu grada, baš kao i na zastavi, odigrava se dramatičan sukob nebeskog (plavog) i zemaljskog (bijelog, srebrnog), baš kao što se to od 6. stoljeća odvija i na večini  ilustracija Djevice Marije. Sama dominacija plave boje, koja je tako i postala simbol grada, očito nam govori o pobjedi nebeskih sila sunca nad zemaljskim silama mraka. Govori nam o pobjedi svijetla nad tamom, ljeta nad zimom; govori nam o vječnom, uvijek iznova trijumfalnom uznesenju sunca  tj. Djevice Marije na nebo.



Baš kao i ostali postovi na ovom blogu, tako se i ovaj temelji na mojim vlastitim opservacijama i pseudo istraživanjima. Međutim, sličnost tj. analogija simbola na grbu Zagreba sa masonskom legendom o Hiramu Abifu, baš kao i astrološke implikacije - čine mi se naprosto očigledne. Sama informacija da je autor grba bio mason, a koju možete provjeriti ovdje - moje pretpostavke cijelo vrijeme drži podgrijanima i upravo prikladnima za temu bloga koji se bavi simbolima grada koji su iz nekog razloga prikriveni.

Ljudi su oduvijek vrijedna znanja čuvali u malom krugu ljudi stvarajući tako prednost pred većinom i u toj činjenici ne treba tražiti urotu. Naprosto, stvari tako funkcioniraju. Ezoterična znanja (znanja kojima pristup ima uski auditorij) oduvijek stvaraju egzoterična znanja, tj priče za široku masu ljudi. Informativne emisije, dnevnici, vijesti i sl., čista su egzoterija, dok mali broj ljudi u vladama, korporacijama i ostalim centrima moći ima prava ezoterična znanja. Burze na kojima je bazirana globalna ekonomija ne bi mogla postojati bez tajnih informacija. U svijetu ograničenih resursa netko mora izgubiti da bi netko (koji zna kako) dobio.


Tajna znanja o tome kako se zidaju hramovi, Slobodni zidari su pretvorili u znanje kako sazidati samog čovjeka i kako ljudsko tijelo i duh pretvoriti u svetinju - u sam Solomonov hram. Znanja koja su stoljećima skrivali u mitovima i simbolima tako je preraslo u tradiciju u kojoj ih putem simbola i rituala prenose sa koljena na koljeno i to samo u vlastitim redovima. Urođeni ljudski strah od nepoznatog (čitaj: neznanje) masoneriju je tako prepoznalo kao nešto opako, zlo, nedobronamjerno i grešno.


Bilo kako bilo, ovaj post završavam interpretacijom grba grada Zagreba koja bi, sukladno masonskoj tradiciji prikrivanja mitova sa duhovnim porukama iza simbola, mogla zvučati otprilike ovako:

Na zelenom brijegu smjestio se srebrni hram sunca koji sa svoja tri potpornja stupa (ljepotom, mudrosti i snagom) podupire nebesa na kojima se oduvijek i stalno iznova odigrava trijumf sunca, pobjeda svijetla nad tamom, ljeta nad zimom - uznesenje Boga Sunca. Otvorena vrata ispod svoda na hramu simboliziraju dobronamjernost nebesa da prihvati svakog čovjeka iskrenih namjera, dobre volje i otvorena uma, te da svakom od njih ponudi njegovo mjesto pod suncem, na kojemu će sazidati vlastiti hram.



Niveta