MISTIČNE PORUKE NA ZAGREBAČKIM FASADAMA 2. dio

Godinama sam hodao Zagrebom i prolazio ispod zanimljivih prikaza na fasadama uglavnom spuštenog pogleda. Zagledan prema cesti i asvaltu, dakle materijalnoj stvarnosti, nisam niti slutio da samo kojih metar - dva iznad razine moje svijesti postoji jedan sasvim drugačiji svijet, a kada sam ga postao svjestan, moj život postao je bogatiji za jednu novu dimenziju. U tom drugačijem svijetu, svaka šetnja zagrebačkim ulicama pretvara se u uzbudljivu potragu za odgovorima na temeljna metafizička i ontološka pitanja koja zaokupljaju čovjeka od samih početaka čovječanstva.

                                                                                            * * *

Za razliku od upravne zgrade Hrvatskih željeznica, čijoj sam fasadi posvetio PROŠLI post, zgrada Glavnog kolodvora u Zagrebu zahtijevala je ipak nešto više vremena. Nije bilo dovoljno jedno prije podne da snimim simbole i ostale detalje na njoj. Vrativši se sa prvog fotografiranja i pregledavajući slike na kompjuteru ostao sam zatečen dubinom priče koja se nazirala u znakovima koje sakriva ovo zdanje. To je zančilo da se moram vratiti kolodvoru i na licu mjesta potražiti i snimiti motive koji skrivaju dublje značenje. Tek nakon trećeg povratka sa snimanja, napokon sam sakupio dovoljno fotografija koje su ilustrirale sve skrivene detalje i aspekte priče koja je, na čudan način, zapisana na fasadi ovog zanimljivog zdanja.

Međutim, prije samog prepričavanja te priče i foto materijala koji ju ilustrira, volio bih napisati par redaka o toj tajanstvenoj tradiciji po kojoj graditelji ostavljaju skrivene poruke u obliku simbola, znakova i alegorijskih prikaza na objektima koje podižu. Bilo da se radi o skulpturama, reljefima ili mozaicima postavljenim na neki objekt, ti detalji rijetko kada predstavljaju isključivo ukras. Najčešće je iza njih, u njihovom značenju, ipak prikrivena puno dublja poruka. 

Kada na nekoj zgradi uočimo zanimljiv simbol i u jednom čarobnom trenutku doživimo njegov smisao i poruku, shvatimo da je ta zgrada u stvari jedna velika knjiga zidanih stranica, ili monumentalno "zidano platno" u kojoj nam je autor tj. arhitekt ispričao nešto što je on smatrao neobično važnim. Trenutak u kojemu to doživimo je iznimno uzbudljiv i intrigantan jer zgrade kojima smo okruženi počinju se pretvarati u umjetnička djela koja samo čekaju da budu shvaćena i doživljena. Prava čarolija tog trenutka sadržana je u spoznaji da smo protumačivši jedan simbol ili znak na fasadi neke zgrade, u stvari, pronašli ključ ili princip po kojemu možemo tumačiti ili pročitati priče i na drugim zgradama koje nas u gradu okružuju. Drugačije rečeno: može se dogoditi da pred fasadom neke od zgrada, zagledani u dubinu nekog simbola, osvijestimo neobičnu širu sliku grada o kojoj nikada nismo čuli niti riječ. Postanemo svjesni da je grad Zagreb u stvari velika skrivena umjetnička galerija ili knjižnica u kojoj se sakrivaju brojna vrhunska i vrijedna umjetnička djela s potpisom zvučnih imena majstora, graditelja i arhitekata.

Jednom kada pronađemo ulaz u tu gotovo nestvarnu dimenziju grada Zagreba, svaka šetnja njegovim ulicama postaje svojevrsna avantura i uzbudljiva potraga za arhitektonskim djelima i njihovim simbolima koji u svojim dubinama sakrivaju poruke. Međutim, razlog i način na koji su poruke, priče i alegorije pune metafizičkih i ontoloških značenja, kriptirane - automatski skreće pozornost na njihove autore koji odjednom od arhitekata, baš poput renesansnih kipara i slikara, postaju alkemičari, okultisti - mistici. 

Kako će slijedeći nastavci u seriji postova o mističnim fasadama Zagreba, kroz priče sakrivene u dubinama njihovih simbola, otkrivati sve više detalja i značenja, tako će i odgovori na ova pitanja sve više biti bliža površini. Okrenimo se zato priči staroj kao i čovječanstvo, a koja je na tajanstven način, šifriranim pismom graditelja, zapisana na pročelju zgrade Glavnog kolodvora u Zagrebu. 


ZGRADA GLAVNOG KOLODVORA U ZAGREBU

Snimio Niveta

Ferenc Pfaff (1851 - 1913) Mađarski graditelj, arhitekt i sveučilišni profesor u povijesti će biti zapamćen najviše kao čovjek koji je diljem Austro - Ugarske Monarhije projektirao i gradio kolodvore, a u Hrvatskoj je, osim u Zagrebu, izgradio kolodvor u Rijeci. Prvo poglavlje priče koju nam je arhitekt ostavio na ovom zanimljivom zdanju možemo isčitati u samoj pojavi, funkcji i mjestu na kojemu je kolodvor smješten. Baš kao i u sakralnoj arhitekturi u kojoj arhitekt - mistik svojim čarobnim formulama i božanskim omjerima stvara prostor koji čovjeka uvodi prema onom neobjašnjivom, neizrecivom i božanskom - slično tako i "primjenjena kolodvorska arhitektura" vodi računa da čovjeka koji je doputovao u grad pripremi i uvede u sva njegova otajstva. U slučaju zagrebačkog kolodvora imamo izuzetno sretnu okolnost u kojoj vizura grada pri izlasku iz kolodvorske zgrade ne mali broj putnika namjernika ostavlja bez daha. Nakon što izađe iz vlaka, prođe kolodvorski hall (koji isto sakriva zanimljive simbole), čovjek izlazi kroz vrata i ostaje suočen sa predivnim i održavanim perivojem okruženim gradskim palačama, dojmljivim spomenikom kralju Tomislavu, atraktivnim umjetničkim pavilionom, iza kojeg pogled vodi preko gotičkih tornjeva katedrale i zelenih vrhova Zagrebačke gore u nebeski beskraj. Nije slučajno upravo tema ove vizure grada jedna od najeksploatiranijih u zagrebačkim razglednicama kroz njegovu povijest.

Upravo tu temu i tu sliku će putnik nositi u sjećanjima i na odlasku iz grada. I dok će putnik ulaziti u kolodvorsku zgradu i požuriti prema peronu na kojemu ga čeka njegov vlak, mi ćemo se zadržati na ulazu, jer upravo tu počinje slijedeće poglavlje priče koju nam je arhitekt ostavio zapisanu za buduće generacije. I tu se opet, baš kao i u postu o grbu grada Zagreba, susrećemo sa pojmom egzoterije i ezoterije.

Egzoterija kolodvorske zgrade je priča koju doživljava većina ljudi i slična je gore ispričanoj priči o vizuri grada. Većina ljudi (putnika pogotovo) konzumiraju glavni kolodvor više ili manje kao datost, doživljavajući sa više ili manje emocija njenu funkcionalnost, ljepotu i sve ostalo što ona pruža. Međutim, ezoterijsku stranu priče o zagrebačkom kolodvoru započeti ćemo proučavanjem skulptura, reljefa i simbola putem kojih je arhitekt - mistik posebnim šifriranim pismom zapisao priču.

Prvi detalj na koji treba skrenuti pažnju je vijenac sastavljen od simbola koji poput opasača okružuju čitavu zgradu, a nije na odmet napomenuti da je taj vijenac, ispunjen prikazima mitoloških bića, s obzirom na visinu zgrade smješten u omjer zlatnog reza, kojeg neki nazivaju i božanskim omjerom.



Zlatni rez se u arhitekturi, i u umjetnosti općenito, koristi i zato da se preko njega naglašavaju neki bitni detalji. Forme i oblici koji u sebi sadrže božanski omjer odišu skladom koji vlada svugdje u prirodi i kojeg čovjek doživljava na svom intuitivnom planu bez obzira dali je upoznat sa tim fenomenom ili ne. Dakle, vijenac ili pojas s neobičnim astrološkim motivima opasuje čitavu simboličku konstrukciju zgrade upravo na mjestu koje je već zakonima Univerzuma određeno kao posebno značajno. Budući je to arhitekt sigurno jako dobro znao, znači da simboli na tom vijencu imaju neobično važnu poruku. Pokušajmo je odgonetnuti..

Vijenac s astrološkim simbolima, snimio Niveta

Prvi simbol u vijencu predstavljen je neobičnim mitološkim bićem koji se gotovo sigurno referira na astrološki element vodu, a nakon kratkog istraživanja mitoloških bića koji su na bilo koji način vezani uz vodu, saznao sam i njen naziv - "Melusine".

Evo i nekoliko slika tog neobičnog stvorenja koje je veoma slično poznatijim sirenama, a koje sam preuzeo sa stranica koje se bave alkemijskom tematikom i problematikom.

Osim što Melusina ima još neistražene korijene u germanskim i keltskim mitovima i folkloru, ona u njima simbolizira ženski duh svježe vode u svetim izvorima i rijekama. Kao heraldički lik zastupljena je u grbovima njemačkih pokrajina, a prisutna je i na grbu Varšave kao duh rijeke Visle.

U alkemiji ovaj mitološki lik vezan je uz prosvjetljenje, a za razliku od sirena Melusine ima dva repa koja simboliziraju dualnu prirodu Univerzuma, jedinstvo zemlje i vode, tijela i duše. Možda je najupečatljivije tumačenje ovog bića ono koje ju tumači simbolom sveprožimajućeg "anima mundi" , a meni osobno najviše je leglo tumačenje Melusine koje ju opisuje kao zavodljivu sirenu čiji zov neodoljivo zavodi i privlači filozofe. U našem slučaju Melusine u desnoj ruci drži školjku (okrenutu prema dole) iz koje izljeva vodu, a u lijevoj ruci ribu okrenutu prema gore, i možda to asocira na drevnu alkemijsku formulu "kako gore tako i dolje". U gornjem lijevom kutu, iznad ribe koju drži u ruci, među oblacima skriven je i prikaz mladog mjeseca koji ima snažan utjecaj na vodu (npr. plima i oseka). Sve ovdje navedeno govori da se prikaz Melusine snažno referira na element vode. Da bi shvatili zašto je to bitno, razmotrimo slijedeće puzzle u ovoj slagalici.

Ovaj splet simbola gotovo se sigurno referira se na astrološki element zrak. Simetrija prikazana ovim simbolima prvo je što mi je privuklo pažnju. Simetrija znači da su lijeva i desna strana ovog reljefa do u detalje jednake. Kada bi na neki način ovaj simbol odvagnuli tako da štap kaduceja isprepletenog zmijama (kao os simetrije) privežemo za končić, niti jedna strana ne bi prevagnula niti lijevo niti desno. To znači da je ovaj splet simbola u savršenoj vazi, a vaga, kao astrološki simbol, snažno zastupa element zraka. 

Kaducej sa isprepletenim zmijama na čijem vrhu su krila, koja kao da čitav ovaj prikaz odižu prema gore, prema nebu, također se referira na zrak. Osim toga, kaducej je nedvosmisleni simbol Hermesa tj. Merkura, koji je kao glasnik bogova stalno na relaciji zemlja - zrak i zbog čega je u mitologiji simboliziran krilima na svom šljemu i sandalama. U tarotu, baš kao i u običnim igraćim kartama, imamo četiri znaka. Kod običnih karata to su karo, pik, herc i tref, dok u sustavu tarota oznake su novčić (zemlja), kalež (voda), mač (vatra) i štap (zrak). 

Rogovi izobilja česti su simboli na zagrebačkim fasadama i o njima će u narednim postovima biti jako puno riječi. Međutim, u ovom slučaju prikazani su u paru, a njihova identičnost vjerojatno se referira na blizance koji se kao astrološki znak, baš kao i vaga, izratzito vežu uz element zrak.

Slijedeću u nizu simbola predstavlja element zemlju...

Iako na prvi pogled ovaj simbol ima neku sličnost sa suncem, koje bi tada zastupalo element vatru, pažljiviji pogled na ovaj simbol potvrditi će kako se ipak radi o prikazu, koji zbog više elemenata u njemu, predstavlja element zemlju.

Kao prvo ženski lik unutar kruga referira se na majku Zemlju, ili božicu Geju...

Božica Geja

http://hr.wikipedia.org/wiki/Datoteka:Arabischer_Maler_um_730_001.jpg

... dok je krug unutar kojega je lik božice smješten u stvari drevno magijsko oltarsko sredstvo "Pentakl". 

Izvor: http://www.alexanthorn.com/magija/ogledalo_duse_17.htm

Pentakl sadrži brojna magijska i mistična svojstva i jedan je od naj moćnijih oruđa u rukama vještog čarobnjaka. Međutim, ono što je sada važno za daljnje tumačenje simbola na zgradi Glavnog kolodvora je to da pentakl snažno i nedvosmisleno (baš kao i novčić u tarotu) označava element zemlju, isto kao što to čini i ženski lik božice Geje smješten unutar njega.

Slijedeći i poslijednji prikaz, sa kojim ćemo zaključiti priču o zagonetnom vijencu, je možda naj zanimljivije mitološko biće od svih zastupljenih na ovoj fasadi.

Radi se o biću lavljeg tijela sa krilima, koje ima tri lavlje glave na zmijolikim vratovima a koje bljuju vatru i gromove. Jedino biće koje sam uspio determinirati sa ovakvim opisom je pustinjska neman iz grčke mitologije imena Himera. U njenom opisu na Wikipediji stoji kako je Himera sačinjena od mnoštva životinja. Opisi joj variraju ovisno o izvorima, a neki tvrde da je imala kozje tijelo, zmijski ili zmajski rep te lavlju glavu. Drugi pak izvori opisuju je kozje i lavlje glave, ali sa zmijskim repom, a što je za nas naj važnije - gotovo svi izvori se slažu da je bar iz jedne glave bljuvala vatru. Lutajući pespućima interneta u potrazi za dodatnim objašnjenjima ovog zagonetnog mitološkog bića, naišao sam na još jedan prikaz Himere u Varaždinskim toplicama...

Kako smo se u svim tumačenjima prikaza na ovom vijencu referirali na jedan od četiri osnovna elementa tj. vodu, zrak, zemlju - tako se i ovom neobičnom mitološkom biću sakrivaju neki pojmovi koji, bez sumnje, upućuju na element vatru. Kao prvo - lavlje glave koje dominiraju ovim bićem referiraju se na "fiksni astrološki znak" lava u kojemu će svaki astrolog prepoznati element vatre. Osim toga, svaka od tri lavlje glave bljuje vatru dok lijeva i desna čak izbacuju i gromove ili strelice koje se jednako tako mogu tumačiti astrološkim znakom strijelca, a koji se - pogađate - opet referira na element vatru . Bez puno sumnje možemo zaključiti da prikaz ovog mitološkog bića, u svim svojim detaljima i aspektima, zastupa i opisuje element vatru.

PRIČA O ČETIRI ANĐELA, ČETIRI ČUVARA SVIJETA

Tumačenjem mitoloških bića i simbola na vijencu koji okružuje kolodvorsku zgradu, trudio sam se da sa što manje sumnje obranim tezu kojom tvrdim da prikazi mitoloških bića i simbola nisu puki ukras niti nasumično nabacana štukatura. Radi se dakle o sustavu simbola koji u dubljem značenju sakriva priču koja ima korijene u drevnoj Grčkoj, u gradu Miletu na zapadnoj obali Male Azije. Tamo je, negdje u 6. stoljeću prije Krista, osnovana Akademija koja je oblikovala mnoge nepredne mislioce tog vremena. Jedan od njih bio je i Empedoklo (490. - 430. p.n.e.) koji je, trudivši se odgovoriti na pitanje: što je prauzrok, prapočelo i praosnova od koje je sve na ovom svijetu nastalo i kojemu se sve vraća, iznio teoriju (koja je kasnije preko Aristotela preraslo u vjerovanje i tradiciju) da je sve što postoji proizašlo iz međudjelovanja četiri osnovna elementa: vode, vatre, zemlje i zraka (tetrasomija).

Sama po sebi ta priča poznata je svakome tko je završio srednju školu i u njoj ne bi bilo ništa tajnovitog da se vjerovanje u moć tih četiriju elemenata, u nekim mističnim  krugovima koja njeguju razna okultna učenja i tredicije, nije zadržalo do današnjih vremena u kojima u svakoj učionici visi periodični sustav elemenata. Alkemija, astrologija, Tarot, Wicca i mnoge druge tradicije i dan danas ova četiri praelementa drže osnovom makro i mikro kozmosa, temeljem kreacije i života. Čak se i u temeljima kršćanstva, u Novom Zavjetu, na jako zanimljiv način prepoznaju tradicije četiri elementa od kojih je sve što postoji sačinjeno.

Bez namjere da kritiziram ili afirmiram bilo koju tradiciju koja njeguje ta učenja, za potrebe posta pokušati ću napraviti kratki pregled nekih učenja i tradicija uključujući i kršćanstvo.

Astrološka tradicija ova četiri elementa drži arhetipovima energija koje oblikuju nečiji temperament, i dvanaest znakova zodijaka podjeljeni su u četiri grupe po tri znaka koji zastupaju pojedini element. Vodeni znakovi su rak, škorpion i riba; vatreni znakovi su ovan, lav i strijelac; zemljani su bik, djevica i jarac; a zračni su blizanci, vaga i vodenjak. Kada se sustav zodijačkih znakova prikaže grafički primjeti se da raspored znakova koji zastupaju pojedine elemente tvore križeve koji u taj prikaz unose određeni sklad, stabilnost - smisao.

Svaki znak kao nosioc pojedinog elementa sa suprotne strane ima znak koji je nosioc suprotnog elementa

Magijske tradicije u elementima vode, vatre, zemlje i zraka, zajedno sa petim elementom - duhom (Akasha), vide temelj kreacije i izvor života samog. Simboliziraju ga pentagramom čiji gornji vrh simbolizira Akashu. Povezuju ih sa ljudskim emocijama i psihom, kao i elementarnim silama u astralnom svijetu. Mnoge od tih tradicija tvrde da je svaki element zaštićen duhom elementalistom (npr. gnom kao zaštitnik zemlje). Vicca, između ostalog, koncept elemenata povezuje i sa stranama svijeta smatrajući ih čuvarima kula postavljenim prema četiri strane svijeta preko kojih njima tada vladaju. Elementi se često koriste i za otvaranje i zatvaranje magijskog kruga i tada ti elementi imaju funkciju zaštite čarobnjaka ili vještice koji smješten u krugu manipulira sa opasnim pozitivnim i negativnim silama.

Alkemija, ah ta alkemija, tumači kako je jedini element kojega u stvari poznajemo zemlja i kako nam je svijest prožeta njome. Sve ostalo je tek njen odraz. Poznajemo vodu Zemlje, zrak Zemlje i vatru Zemlje, ali ne razumijemo ono što voda, vatra ili zrak uistinu jesu. Alkemija preporuča da čovjeka zamislimo kao zemlju, a tada usporedimo vodu kao vitalnost, zrak kao svijet psihe i emocija, a vatru kao snagu mišljenja. Na taj način slikovito se afirmira drevna alkemijska misao: kako na nebu tako i na zemlji, ili: kako gore tako i dole; kako vani tako i unutra, tj. kako je čovjek makrokozmos u malom tj. - mikrokozmos. Naravno to je ezoterijska alkemijska misao, jer egzorerija alkemiju tumači kao primitivnu kemiju kojoj je cilj bio dobivanje zlata iz olova, žive i sl.

Tarot, slično alkemiji, svoju egzoterijsku formu uživa kao jedna od naj popularnijih mističnih metoda proricanja budućnosti. Ipak, manji broj ljudi poznaje tarot u njegovom ezoteričnom smislu kroz njegovu veliku i malu arkanu. Karte prepune simbola, znakova i mitova sakrivaju nevjerojatne i duboko zakopane slojeve znanja do kojih se dolazi upornom meditacijom nad svakom pojedinom kartom, kroz brojne cikluse. Međutim, ono što je sada važno je to da i sustav tarota uči o važnosti četiri osnovna elementa, a tu činjenicu ilustrirati ću prilazom jedne tarot karte (znakovito poslijednje u maloj arkani) koja se naziva "The World".

Obratite pažnju na prikaze u sva četiri kuta karte. Poput četiri čuvara svijeta, na ovoj karti prikazani su bik, lav, orao i čovjek u oblacima (anđeo?). Upamtite ova četiri čuvara jer njihov dublji značaj spoznati ćemo kroz kršćansku Bibliju.

Novi zavjet počinje sa četiri evanđelja, tj. Matejevim, Markovim, Lukinim i Ivanovim opisom rođenja, života i kalvarije Isusa Krista.

Evangelijar Karla Velokog

Baš poput četiri čuvara u kulama, koja u magijskim ritualima čuvaju četiri strane svijeta i drže svijet na okupu; baš kao i u 21. karti tarota, gdje četiri zagonetna lika čuvaju kartu imena "Svijet"; baš tako i četiri evanđelista, koji su u našim predodžbama stvorili i čuvaju spomen na Krista Boga, na srednjovjekovnim ilustracijama poprimili su neke atribute životinja koje možemo pronaći i u znakovima zodijaka kao i u tarotu. Matej je prikazivan kao čovjek sa krilima u oblacima i referira se na element zraka. Marko je tradicionalno prikazivan kao lav, a lav u astrologiju zastupa element vatru. Luka je prikazivan kao vol (bik) i zastupa element zemlje. Priča oko Ivana je naj zanimljivija. On je uvijek prikazivan kao orao kojeg nema među znakovima zodijaka. Međutim, nekada davno prije je postojao, a zauzimao je upravo ono mjesto koje danas zauzima škorpion i naravno zastupa element vodu. Za sve one koji žele dublje objašnjenje oko orla i škorpiona neka pročitaju tekst na ovom linku.

Sve je to u svojoj suštini nekako misteriozno povezano. Kao da su razlike među religijama, vjerovanjima i učenjima samo priča za široke mase, a u svojoj dubini kao da nose prikriven, ali zajednički dublji smisao. Jedna od tih poveznica su i četiri elementa ili četiri čuvara svake vjere, učenja ili tradicije. Sve one svoju stabilnost temelje na međudjelovanju nekakva četiri elementa, četiri anđela, četiri strane svijeta, četiri elementalista ili četiri evangelista. Svi oni međusobnim djelovanjem osiguravaju promjene, ali ih kao u ciklusu izmjene godišnjih doba zatvaraju u krug i tako u vječnoj mijeni zbivanja svojoj vjeri ili učenu osiguravaju novo rođenje i obnovu koja zatim toj vjeri ili učenju garantira stabilnost, pouzdanost i dugovječnost.

Upravo ta poruka sakriva se iza simbola i prikaza na vijencu koji okružuje i tako na simboličan način osigurava kolodvorsku zgradu. Međutim, taj se simbolizam i poruka mogla ostaviti na puno jednostavniji način koji bi onda garantirao da ju široke mase ljudi i prepoznaju, shvate i da budu njome blagoslovljeni. Međutim, arhitekt je poruku kriptirao u dubokim i teško razumljivim značenjima mitoloških prikaza i to ga svrstava u uski krug iniciranih članova nekih mističnih društava. Znanja njegovana u takvin zajednicama jedino njihovim upućenim članovima osiguravaju sposobnost da takvu poruku prepoznaju, shvate i tako uživaju njen blagoslov. 

                                                                                   * * *

Međutim, zgrada Glavnog kolodvora u Zagrebu u sebi nosi još prikrivenih poruka čiji ključ, kojime bi se mogle protumačiti, leži sakriven u drevnim tradicijama, a koje su isto tako namjenjene rijetkoj i (u ezoterijskom smislu) pismenoj i upućenoj publici. Baš kao i u prošlom postu, na upravnoj zgradi Hrvatskih željeznica; odozgor prema dole i s lijeva na desnu stranu pročelja ove zgrade, postavljen je sustav simbola koji tvori križ.

Osim što je križ sveti simbol kršćanstva, on sa svoja četiri kraka simbolizira četiri strane svijeta, četiri elementa, četiri evanđelja itd. itd. Kako broj četiri osigurava sklad u bilo koju tradiciju, križ koji se otkriva na pročelju zgrade kolodvora priča duboku i slojevitu priču o skladnom ritmu prirode i izmjenama godišnjih doba koja, osim što su izvor samoga života, ona su njegov nosioc, ali i misterij po kojem, sa nadom u obnovljen život, napokon umiremo. 

Pravilnu kružnicu gore opisanog ciklusa možemo projicirati i na ovu fasadu...

...a zatim na mjestima gdje križ susreće kružnicu, dakle na četiri važna mjesta, pronaći simbole koji će nam ispričati istinitu priču o čovjeku kao prolazniku koji se samo u jednom čarobnom trenutku rodi, da bi zatim neko vrijeme više ili manje svjestan putovao stvarnošću, a na kraju sjeo u vlak i otputovao u, i samom njemu, nepoznatom pravcu.

 

Prva točka je točka ulaska u misterij - zgradu kolodvora (vrata - prolaz), i namijenjena je čovjeku putniku i prolazniku, koji i u stvarnosti kao i na simboličkoj razini ulazi u ovu priču, odnosno zgradu.

Druga točka...

Mlada žena s janjetom na postamentu, ispod kojega se sakriva Bog Pan, koji se još naziva i šumskim čovjekom, a ovdje je u funkciji simbola prirode te izobilja koje ona daje. To što Pan tj. priroda nosi na sebi prikaz žene s janjetom, upućuje na to da se taj prikaz odnosi na alegoriju tj. priču utemeljenu na stvarnu situaciju u prirodi. Janje je još od vremena svitanja čovječanstva bilo simbolom buđenja sunca nakon zime. Oduvijek su ljudi slavili to vrijeme nade kada priroda buja i raste osiguravajući izobilje, hranu - život. Astrološki gledano: rađanje mladog sunca 21. 3. ozačava početak vladavine ovna. Ta regeneracija sunca poslije zime ili smrti i u kršćanskoj se tradiciji slavi Uskrsom, pobjedom Isusa Krista nad smrti i silama mraka. Međutim, onaj o kojem se tu u stvari radi, onaj o kojemu je ta istinita priča zaista ispričana, sakriva se na samom vrhu gornje slike. Lavlja glava odozgo nadzire skulpturu, a lav oduvijek nedvosmisleno simbolizira sunce. Masonski znak šestara i trokuta, o kojemu sam pisao u prošlom postu, smješten između skulpture i lava tj. sunca, ovje asocira na molitvu: "Oče naš koji jesi na nebesima...", a koja završava riječima: "...kako na nebu tako i na zemlji. Amen". Osim u funkciji te molitve, masonski šestar i kutnik (trokut) predstavlja svojevrstan biljeg bratstva koje njeguje sva ova davno zaboravljena znanja, a kojemu je arhitekt vjerojatno pripadao.

Treća točka na kružnici projiciranoj na pročelje kolodvora (slika dole) potvrđuje nam tko je glavni lik priče napisane na zgradi. Personificirano sunce, Bog Sunce - Veliki Putnik.

Još od antičkih vremena timpanon (zabatni trokut) koristio se u arhitekturi kao posvećeno mjesto koje određuje komu ili čemu je zdanje (hram) posvećeno. U slučaju zgrade Glavnog kolodvora u Zagrebu, centralni lik prikazan je osobom koji sjedi u kolima - Velikim Putnikom, kao što to Sunce na neki način i jest. Na glavi ima krunu od sunčevih zraka i u desnoj ruci nosi baklju kojom slavi i donosi svijetlo. Lijevom rukom kao da sve svoje atribute milostivo pruže prema dolje - prema Zemlji. Baš sve navedeno čini i Sunce u stvarnosti, tako da je simbolika nedvosmislena. Kotači kočije, kojom Sunce putuje, prilagođena su vožnji po željezničkoj pruzi, a obratite pozornost na krila koja iz njih izlaze. 

To nisu krila orla niti bilo koje druge pernate ptice. To su krila sa kandžama, a presvučena su kožnom opnom, i kao takva naj više podsjećaju na krila šišmiša, a šišmiš je noćno stvorenje. Sve to asocira na Lucifera ili svjetlonošu koji, baš kao i Sunce koje luta tamnim prostranstvima svemira, stvara i unosi svijetlo u prirodu i u naše živote. 

Sedam, tj. šest likova u timpanonu (središnji sedmi je Sunce) analogno svemu do sada opisanom, očito se odnose na šest znakova zodijaka ili šest mjeseci proljeća i ljeta kroz koje putuje Sunce, i prirodi daruje život i obilje. Osim toga sedam likova kroz slojevite dubine mističnog broja sedam može nositi značenja puno toga, a u tome je i skrivena zagonetna ljepota i šarm simbola. Više fantastičnih opisa ovog prikaza iznijetih od strane stanovitog "Tehutija" možete pronaći na zanimljivom forumu ovdje, a mi se vraćamo na kružnicu projiciranu na zgradu i na njenu četvrtu točku.

Slično ženi s janjetom, smještenoj na drugoj točki kruga, i ovdje imamo Boga Pana kao simbola prirode koja na sebi nosi postament sa prikazom mladog čovjeka, što znači da je i ovaj prikaz alegorija jedne stvarne situacije u prirodi. I ovdje imamo i lava, i masonski simbol šestara i trokuta, međutim ovaj prikaz, ova alegorija priča nam o smrti Sunca (razapetog na ovaj križ) pred dugi period tame i zime.

Tumaćenje ovog prikaza je jednostavno. Mladić preko ramena nosi obješenog pijetla sputanih nogu, ali koje je još živo i prhuta krilima. Međutim, njegovi dani (tj. jutra u kojima je kukurikao u svitanja slaveći sunce na izlasku) su odbrojani. To nam jasno govori sjekira na mladićevim ramenima, kao i panj sa njegove lijeve strane na kojemu će pijetao, pod oštricom sjekire, ostati bez glave. Alegorija se odnosi na period jeseni, jesenski ekvinocij, kada nakon dugog i toplog ljeta noći postaju sve duže, a na simboličkoj razini Sunce umire i nastupa duga i hladna zima.

Dolaskom vladavine mraka tj. zime, počinje faza kroz koju će Sunce, odmah poslije Božića, postupno - baš poput nejakog djeteta - iz dana u dan, iz jutra u jutro odrastati, te svakim danom bivati sve jače i snažnije, a početkom vladavine ovna 21. 3. (baš negdje u vrijeme Uskrsa) ponovno će zasjati mlado, snažno, obnovljeno - uskrsnuto.

Zatvarajući krug zbivanja, nakon četvrte toče na krugu projiciranom na zgradu, opet se vraćamo na prvu točku kružnice - točku ulaska u misterij - vrata zgrade. Napuštajući cikluse izmjena godišnjih doba, oko kojih se sve vrti u ovom našem materijalnom svijetu, povlačimo se napokon u unutrašnjost zgrade i sve smo bliže našem peronu na kojemu nas čeka vlak na putu prema vječnosti. Međutim, baš kako to biva u životu - tako i ovdje, pruža nam se šansa da, pred odlazak našeg vlaka, još jednom razmislimo o onom unutarnjem, za koje u borbi za goli život protiv sila mraka tj zime nikada nismo imali vremena. 

I unutrašnjost zgrade Glavnog kolodvora sakriva simbole, poput mora, dubokih značenja...

Na četiri mjesta, na četiri strane svijeta, u glavnom hall-u postavljena je ova štukatura sa prikazima dva zanimljiva mitološka bića okrenuta ka svojevrsnoj kartuši ili grbu punom simbola koje se referiraju na Boga Posejdona, ili možda ipak primjerenije značenju - Boga Neptuna.

Prvo mitološko biće na ovom prikazu je Hipokamp.

Dva repa Hipokampa referiraju se na princip dualnosti koji očito vrijedi i u dubinama unutarnjeg univerzuma. Anđeo, koji jaše ovo stvorenje u divljem galopu, kroti ga držeći ga za grivu dok u drugoj ruci drži zmiju. Anđeo je u funkciji prikaza "onog nečeg u nama" a sve skupa prikaz je možda kontrole onog nečeg divljeg u nama, a što stremi ka dubinama sebstva.

S desne strane (lijeve heraldički gledano) opet nailazimo na prikaz nekog oblika mitološke Himere, lava s zmijskim ili zmajskim repom. I ovdje su dva završetka jednog te istog repa - dualnost. Lav - Himera ima tijelo sa perajama i prilagođena je životu i za putovanja u morskim dubinama. Anđeo koji ju jaše isto nam govori da se i ovaj prikaz odnosi na "ono nešto u nama", a njegov položaj otkriva nam da se on zagrljen drži za Himeru koja divlje grabi prema dubinama. Dakle kontrola s jedne strane - prepuštanje s druge (i možda je ovaj prikaz metafora vječitot sukoba Erosa i Thanatosa u nama), a bilo kako bilo - stižemo do centalnog dijela prikaza, koji predstavlja misterij.

Dok priča ispričana na vanjskoj fasadi govori o svijetu izvan nas, dakle o Suncu i njegovom vječnom putovanju, priča u unutrašnjosti zgrade Glavnog kolodvora priča nam o skrivenim dubinama sebstva i putovanju njegovim prostranstvima. Simboli unutar kartuše pripisuju se Bogu Posejdonu ili Neptunu. Trozubac, sidro i čaklja tradicionalni su njihovi simboli koji nam govore i tko je bradati lik sa krilima smješten iznad njih.

Planet Neptun u astrologiji oduvijek vlada onim unutarnjim i skrivenim u čovjeku i s obzirom na to ovaj prikaz je smješten na pravo mjesto, kao što su to u ostalom svi simboli na ovom zanimljivom arhitektonskom zdanju. Ta činjenica nam nedvosmisleno govori da je njihov autor itekako znao što radi. Ostavljajući na svom Velikom djelu priču napisanu pismom koje nikako nije namjenjeno  širokom krugu ljudi, ostavio je svojevrstan potpis onom dugom, manjem krugu upućenih, sa kojima je dijelio svoj svjetonazor i osjećaj pripadnosti. Iz nekog razloga, a kojim ćemo se baviti u slijedećim nastavcima proučavajući rukopise nekih drugih arhitekata - mistika, to mu je bilo neobično važno.

Niveta