Zagreb - Sveti grad, sveti hram (1. dio)

Dok svaki grad na ovom svijetu ima svoju materijalnu i duhovnu razinu postojanja, Zagreb živi i onom trećom - transcedetnalnom razinom, koja u svijetu nematerijalnog i duhovnog funkcionira kao veliki ezoterični hram otvoren suptilnim utjecajima Univerzuma.

Iako se Zagreb na prvi pogled ne razlikuje mnogo od sličnih europskih gradova, svatko tko je ikad prolazio njegovim ulicama posvjedočiti će tu određenu lakoću s kojom Zagreb, kao organizam, ostvaruje emocionalni odnos s onim unutarnjim u čovjeku. Bilo da se radi o njegovom stanovniku, turistu ili putniku prolazniku - svatko Zagreb može doživjeti onom vrstom osjećaja koji se barem jednim svojim dijelom otima razumskom objašnjenju, što samo po sebi grad definira mističnim. 

Međutim, postavlja se pitanje: u čemu je ta bitna razlika između nekog grada čiji šarm proizlazi iz uobičajenih povijesnih, arhitektonskih ili čak klimatskih specifičnosti i grada kao što je Zagreb, čija kristalna rešetka ulica, kada se apstrahira vreva, vibrira onom vrstom unutarnjeg sklada i produhovljene tišine koja je inače karakteristična za gotičke hramove i katedrale? Kao da je neka tajanstvena i zagonetna sila rukovodila razvojem Zagreba - rasporedila je pojedina mjesta poput spomenika, parkova, trgova i ulica na način da kada se njihovi položaji na planu grada povežu linijama (sl. 1 i 2) iz naizgled kaotičnog rasporeda ulica počinju izranjati pravilne geometrijske strukture nalik simbolima, koji transcedentnu razinu grada Zagreba tada čine i vidljivom.

Sl. 1, Satelitska snimka Zagreba

Sl. 2, Geometrijske strukture na planu grada

Iako se ovakvo što može činiti besmislenim i apsurdnim jer postoje brojne teorije koje ovakve i slične pojave u gradovima objašnjavaju pukim slučajem, vidjet ćemo (naročito u drugom dijelu teksta) da zbog duboke prikrivene simbolike, koja osim samih linija povezuje neka specifična mjesta u gradu, Zagreb funkcionira poput drevnih hramova na otvorenom, koji su zbog gotovo savršene orijentacije prema stožernim točkama u prostoru bili otvoreni za suptilne energije koje dolaze iz Univerzuma. Međutim, kako je ova izuzetno zanimljiva materija čak i u svojim osnovnim aspektima više nego opširna, odlučio sam članak na ovu temu razdvojiti u dva dijela, s time da ću kompletnu priču o simbolima skrivenim među zagrebačkim ulicama, sa svim pripadajućim detaljima, objaviti u svojoj budućoj knjizi radnog naslova 'Vodič kroz mistični Zagreb'.

Arhetip trojstva

Da Zagreb funkcionira poput ogromnog simbola koji u sebi krije arhetip primijetio je još ranije slovenski umjetnik i geomant Marko Pogačnik. Kada je 2004. godine taj umjetnik u Zagrebu postavljao svoju litopunkturnu instalaciju, u teorijskoj potki tog znanstveno umjetničkog projekta ustvrdio je kako Zagreb duboko u svojem biću posjeduje arhetip trojstva. Tvrdeći kako je on vidljiv u tri kule na grbu Zagreba, ustvrdio je i kako se isti taj arhetip trojstva očituje u tri posebna objekta, koje međusobno povezuje autorstvo istaknutog hrvatskog umjetnika Ivana Meštrovića. Budući je Ivan Meštrović, kao uostalom i brojni graditelji Zagreba, bio mason i mistik, ova konstatacija Marka Pogačnika razigrala je maštu brojnih ezoteriji sklonih Zagrepčana.

Sl. 3, Meštrovićevo trojstvo

I zaista, ako bolje pogledamo satelitsku snimku grada (sl. 3) na kojoj su crvenim točkama označena ta tri posebna mjesta (pri čemu je točka lijevo Zdenac života kod HNK, točka u sredini spomenik Josipu Jurju Strossmayeru, a točka desno Dom likovnih umjetnika poznatiji kao Džamija) primijetit ćemo da se te tri točke nalaze točno na vrhovima triju pravaca koji se, sjeverno od rijeke Save, tendenciozno sužavaju prema nekoj zajedničkoj, ali nevidljivoj točki negdje u podsljemenskoj zoni Zagreba. Međutim, ta tri pravca, koji su u stvarnosti Savska cesta, Središnja gradska os te Avenija Marina Držića, zajedno sa Meštrovićevim objektima na svojim vrhovima nad Zagrebom ocrtavaju ogroman ideogram koji izgledom neodoljivo podsjeća na drevni keltski simbol Arwen (sl. 4).

Sl. 4, Arwen nad Zagrebom

Drevni keltski simbol Arwen, osim što zbog tri linije i tri točke artikulira arhetip vezan uz broj tri, u keltskoj tradiciji on označava i ravnotežu muških i ženskih energija koje vladaju Univerzumom, što na transcedentalnoj i metafizičkoj razini grada Zagreba doprinosi atmosferi stabilnosti koja je neophodna za neometani razvoj svakog duhovnog bića.

Zdenac života, J.J Strossmayer, Džamija

Međutim, ogroman simbol Arwen koji se otkriva na tlocrtu Zagreba, samo je jedan u čitavom nizu simbola koji se skrivaju u kristalnoj rešetci njegovih ulica. Već slijedeći simbol pronaći ćemo ako tri ranije spomenuta pravca produljimo prema njihovoj zajedničkoj točki susreta. Iako bi se očekivalo da će se ta točka, kao stvar slučajnosti, nalaziti na nekoj livadi ili u šumi ispod Medvednice, Google Earth otkriva da se ti pravci sijeku točno iznad krova jedne sasvim posebne crkve. Slučajno ili ne, ali crkva sv. Ivana Krstitelja na Novoj Vesi, iznad koje se sijeku pravci, nalazi se na lokaciji na kojoj se u 12. stoljeću nalazio templarski samostan.

Međutim, osim mistike koju ovaj zagonetni viteško crkveni red unosi u našu priču, ako bolje pogledamo gornju sliku koja ilustrira susret zagonetnih pravaca, vidjet ćemo da ona podsjeća na još jedan simbol, ovaj puta alkemijski simbol za srebro, što otvara jednu sasvim novu arhetipsku predodžbu.

Baš kao što keltski simbol Arwen nad grad sliježe utjecaj ravnoteže, alkemijski simbol za srebro, kojega alkemičari zovu još i mjesečevim ili Dijaninim metalom, nad crkvu sv. Ivana Krstitelja spušta suptilne utjecaje mjeseca, koji nad sjeverni dio grada donose diskretnu prevagu ženskog principa. Međutim, postavlja se pitanje: jesu li templari prilikom podizanja svog samostana na ovoj lokaciji u 12. stoljeću bili svjesni svih njegovih mističnih specifičnosti? Budući postoje predaje koje govore da je ovaj mstični srednjovjekovni red bio čuvar tajnih geomantijskih znanja, po kojima su itekako trebali biti sposobni prepoznati suptilne energije u krajoliku, moguće je da ova točka u gradu zaista posjeduje neku tajanstvenu energiju koja je kroz povijest upravljala razvojem Zagreba na način da je privukla gore opisane smjerove točno prema sebi. S druge strane, zbog predaja po kojima su templari svoja zabranjena znanja ostavljali u nasljedstvo nekim ezoterijskm krugovima iz kojih su proizašla brojna tajna društva, moguće je da je neko od tih društava, kroz sva ova stoljeća, ostalo djelovati u Zagrebu, pri čemu su simboli koji se otkrivaju na planu grada rezultat mogućeg prikrivenog utjecaja istih u smislu implementacije njihovog znakovlja u urbani krajolik Zagreba. Kako na primjere takve prakse nailazimo i u Parizu, Londonu ili Washingtonu, razmišljanja u tom smjeru sasvim su opravdana i logična. No kako bi skretanje teme u ovom smjeru zahtijevalo previše prostora, s time ću se detaljnije pozabaviti  svojoj budućoj knjizi. 

Ipak, ilustracije radi - obratimo pozornost na samo jednu od mnogih pojedinosti koje ukazuju na prikrivenu povezanost tajnih bratstava i njihovih simbola implementiranih u gradsko znakovje. Tako Ivan pl Bojničić, koji je bio autor zagrebačkog grba, bio je također i mason, a masonsko bratstvo prema predaji slovi kao jedno od nasljednika mnogih ezoterijskih i alkemijskih templarskih znanja. Sad, osim što je Ivan pl Bojničić u grbu Zagreba ostavio od ranije prisutan arhetip trojstva koji je vidljiv u tri kule, upravo je on bio taj koji je inaugurirao boju grada na grbu kao srebrnu, pri čemu se samo po sebi postavlja pitanje: radi li se i ovdje o asocijaciji na alkemijsko srebro, koje bi Zagreb, u tom slučaju, obojalo mjesečevim, tj. Dijaninim, dakle - ženskim suptilnim šarmom i utjecajem? Slično tome: dojam Zagreba kao bijelog grada (beli Zagreb grad) također sadrži u sebi prikrivenu asocijaciju na boju koja u heraldici označava srebro, ali i ženski aspekt.

Srebrni grad na grbu Zagreba

Međutim, da bi se osjetilo djelovanje suptilnih energija u parku crkve sv.Ivana Krstitelja, ne mora se posjedovati nikakvo posebno tajno znanje. Dovoljno je doći na Novu Ves i kratko odmoriti na klupi u dvorištu crkve i osjetit ćete mnoge posebnosti ovog zagonetnog, skrovitog i svetog mjesta.

Mistična atmosfera u parku crkve sv. Ivana Krstitelja

No, ako ipak poželite doživjeti nešto mistično - na mjestu u dvorištu gdje se nalazi naizgled odbačeno kamenje stanite usmjereni točno prema jugu, tj u smjeru Središnje gradske osi, a ruke raširite prema smjerovima Savske ulice i Držićeve avenije. Ostanete li tako trenutak- dva, moguće je da ćete osjetiti kako polako prelazite u transcedentnu dimenziju Zagreba i kako Duh grada nadolazi u susret vašim ispruženim rukama, pri čemu ćete u trenutku mističnog zgrljaja doživjeti očaravajući osjećaj jedinstva sa cijelim gradom. Ostanete li u tom iskustvu još neko vrijeme - otvorit će vam se još jedna dimenzija one biblijske izreke: 'Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni'.

Naizgled odbačeno kamenje

Naime, naizgled odbačeno kamenje u dvorištu crkve izloženi su ostaci starije, templarske, crkve čiji je titular bio sveti Zaharija, otac Ivan Krstitelja. Kako je on prvi svetac kojemu se u Novom Zavjetu obratio Bog i to na mjestu gdje po naravi On i pripada - u hramu (Solomonovom), tako je sveti Zaharija postao sinonim za hram te ga se kroz ikonografiju često prikazivalo zajedno s hramom. Sad, ako se bolje pogleda situacija na satelitskoj snimci grada, onda se može uočiti kako se dvorište crkve sv. Ivana Krstitelja, zajedno sa naizgled odbačenim kamenjem iz crkve sv. Zaharije, nalazi baš na vrhu zagonetne strukture koja u obliku trokuta uokviruje uži centar Zagreba, zbog čega se naizgled odbačeno kamenje najednom pretvara u ključni (zaglavni) kamen trokutaste strukture koja podsjeća na tlocrt ogromnog hrama na otvorenom.

Međutim, ovdje priči o zagonetnim simbolima na planu grada Zagreba niti izbliza nije kraj. Naime, već u sljedećem postu bavit ćemo se simbolom križa unutar velikog trokuta, a koji je, određen sa nekoliko važnih točaka u gradu, pravilno orijentiran prema kardinalnim točkama u prostoru i koji, zbog toga, uspostavlja sveprožimajući odnos Zagreba i njegovih stanovnika sa čitavim Univerzumom. 

Niveta