Zbog izvornih i mističnih načela
gradnje prema kojim je Zagrebačka katedrala obnavljana, njena metafizička
svojstva u stanju su svaku molitvu izmoljenu u tom hramu ‘provući’ kroz
Univerzum, te ju tako simbolički i bukvalno pozicionirati bliže Stvoritelju
samom.
Kao svaki autentični gotički hram, tako i Zagrebačka katedrala ima svoju
transcedentalnu dimenziju koja je ostvarena zahvaljujući tome što su se pri
njenoj obnovi (1880 – 1906) poštivala neka od izvornih i mističnih načela
gradnje gotičkih hramova. Upravo zbog metafizičkog načela koje glasi: ‘kako na
nebu, tako i na zemlji’ – Zagrebačka katedrala transcedentira u fino ugođen muzički instrument čiji je metafizički tonalitet doveden u savršeni sklad sa
energetskim otiskom (arhetipom) Gospe kojoj je hram i posvećen.
Jedna od tajni zanata majstora obnovitelja Zagrebačke katedrale, a koja
je baštinjena još od izvornih graditelja gotičkih hramova 12. i 13. stoljeća,
očituje se u numerološko-alkemijsko-astrološkom simbolizmu ugrađenom u
neogotičke tornjeve katedrale. Međutim, tajna koju čuvaju tornjevi Zagrebačke
katedrale krije se u simbolici broja 108, koliko u metrima iznosi njihova
visina.
Broj 108 poznat je još i kao ‘mjesečev broj’, a povezan je s mjesecom na
više načina. Mjesečev radijus u miljama iznosi 1080, dok prosječna udaljenost od
Zemlje do mjeseca iznosi upravo 108 puta promjer mjeseca. Zanimljivo, 108 je i
broj atomske težine srebra, a srebro je metal kojeg su drevni alkemičari
oduvijek povezivali sa mjesecom zbog čega su ga nazivali i Dijaninim metalom.
Međutim, sada kada smo ustanovili simboličku vezu tornjeva Zagrebačke
katedrale s mjesecom, tj. nebom, pojasnimo i povratnu simboličku vezu od
mjeseca prema Gospi, kroz koju se ostvaruje načelo ‘kako na nebu, tako i na
emlji’. Ipak, da bi se pobliže objasnila ta simbolička relacija potrebno je
ukratko objasniti i povezanost ženskih božanstava (pa tako i Gospe) sa
mjesecom, koja se može pratiti još od Božice iz Laussela (24000 god prije
Krista).
Tako već spomenuita starogrčka Dijana, koja osim što je bila vladarica
mjeseca, bila je i božica – djevica, a s mjesecom su bila povezane i egipatska
Izida, ali i moćna Hekata čiji se trojstven lik prkazivao sa zmijama i
polumjesecom na čelu. Simboli poput zmije i polumjeseca redovno se pojavljuju i
u prikazima Gospe, a da je Ona uistinu prefiguracija drevnih lunarnih božica
svjedoče nam i tri modaliteta p kojima se prikazuje: Djevica, Gospa i crna
Madona.
Tornjevi Zagrebačke katedrale koji upiru energiju molitvi prema mjesecu
čije suptilne vibracije emitiraju energetski otisak (arhetip) Gospe natrag u
hram, ostaci su drevne vještine izvornih majstora zidara, vještine koja je
gotčke katedrale poput zagrebačke učinila istinskim posrednicama između mikro i
makrokozmosa, između čovjeka i božanskog; posrednicama koje svaku ljudsku misao
mišljenu u njima istinski ‘provlače’ kroz Univerzum, te ju tako simbolički, metafizički i bukvalno
pozicioniraju bliže Stvoritelju samom.
Zbog svega toga – brodovi Zagrebačke katedrale pod Gospinim kormilom u
stanju su učiniti preobrazbu koja je suštinski alkemijska: u stanju su olovni
osjećaj beznađa preobraziti u zlatni osjećaj nade, sigurnosti i utjehe, te
pružiti osjećaj sigurne plovidbe i kroz najnemirnija mora kakva već mogu biti
ona uzburkana ljudskom mišlju, djelom i propustom.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentari neprikladnog sadržaja poput reklama, govora mržnje ili seksualnih aluzija neće biti objavljeni.