U POTRAZI ZA INSPIRACIJOM

ISTRA - TERRA MISTICA

ilitiga

PUT U ZEMLJU ZMAJEVOG DAHA

1. dio

Istra. Pogled sa Motovuna

DAN PRVI

Inspiracija je vrlo varljiva i nevjerna kučka. Za razliku od prije godinu i nešto dana kada sam započinjao ovaj projekt i kada mi je bila dovoljna jedna jedina šetnja gradom da u jednom dahu napišem nadahnut post, sada već nekoliko mjeseci uzaludno prolazim gradom u potrazi za nadahnućem. Situacija u kojoj sam se našao sve me više podsjećala na patetičnu ljubavnu priču u kojoj prevaren, ostavljen i depresivan besciljno ljunjam gradom sa podsvjesnom nadom da ću ipak negdje u gradu sresti poznato lice izgubljene bludnice Inspiracije. Međutim, svaku večer istrošen, pjan i poražen sjedam za comp, na kojemu do duboko u noć jedine znakove života pokazuje neumorno blinkanje kursora. Užas!

U namjeri da poduzmem nešto nebili se otrgnuo iz ove beznadežne situacije, odlučio sam otputovati iz grada. Putovanje uvijek u život unosi nešto novo, a meni je promjena postala egzistencijalno pitanje. Bez nekog jasnijeg cilja, spakiravši nužnih stvari za tri dana, sjeo sam u auto i krenuo u, i samom meni, još uvijek nepoznatom pravcu.

Još dok sam se vozio po Zagrebu i razmišljao kud da krenem, primjetio sa kako jesen polako osvaja ovaj grad. Krošnje su mijenjale boje, suho lišće je kovitlalo za autima a izmaglica je u grad ulijevala dojam mistike. 

Pa da - mistika! - Pomislio sam. Pred očima mi se odmah ukazao plan puta koji vodi u jednu od najmističnijih regija Hrvatske - Istru. Osim toga, već odavno želim krenuti u posjetu "Zmajevim brazdama" koje su tamo svakako najopipljivije. Naravno - Istra je i zemlja templara, a u koju god zemlju da su došli, ti Siromašni vitezovi Krista i Solomonovog hrama, posijali su sjeme, koje i nakon tolikih stoljeća, svake jeseni iznova obilato rađa mistikom. U svakom slučaju - bio sam u potrazi za inspiracijom i u tom smislu - Istra, kao terra mistica, učinila mi se kao fenomenalan izbor. Okrenuo sam auto prema Jadranskom mostu poslije kojega ću, na rotoru, skrenuti za Karlovac i tako konačno napustiti Zagreb.

Monotone minute u vožnji autoputom kratio sam razmišljanjima o krizi koju imam s inspiracijom. Iako se nisam prestajao baviti okultnom baštinom Zagreba, čak sam u tom smislu i pokrenuo novu web stranicu, ideje koje mi nisu nedostajale njednostavno nisam uspijevao uobličiti u suvisle tekstove. Sve što sam bio napisao izgledalo mi je dosadno, suhoparno i nenadahnuto. Došavši do Kleka koji se lijepo vidi sa autoceste, koja od Zagreba vodi prema Rijeci, sjetivši se vještica i skorašnje noći posvećene njima, vratio mi se tračak optimizma.

Klek

Iz tih i takvih razmišljanja u svijest me počela vraćati kofeinska i nikotinska kriza koja me uhvatila baš kod izlaza iz tunela Tuhobići. Srećom - tamo se smjestilo simpatično odmorište sa prekrasnim pogledom na Kvarner, Učku i Istru koju je počela obavijati magla.

Pogled na Rijeku sa odmarališta Tuhobić

Osim što se dan počeo primicati podnevu, natrag za volan tjerala me i neka misteriozna nestrpljivost. Kao da sam duboko u sebi osjećao neodoljivi zov ove maglom obavijene zemlje. Već kilometar-dva nakon Buzeta stigao sam pred ulaz u kanjon riječice Mirne. Sam ulaz u kanjon je neopisivo slikovit, a nazivaju ga još Kamenitim vratima, Vratima kanjona Mirne, a za potrebe ovoga posta u daljnjem tekstu zvati ću ga Vratima Istre.

Međutim, osim što je prizor slikovit i bajkovit, ovdje jako lijepo dolazi do izražaja jedna pojedinost koju naučava Geomantija (više o geomantiji pročitajte OVDJE). Kao znanost koja, između ostalog, govori o nevidljivim i suptilnim dimenzijama prirode, geomantija spominje i jednu pomalo mističnu tehniku kojom se putem oblika koje stvaraju krajolici intuitivno mogu doživjeti dublja i višedimenzionalna stvarnost prirode koja nas okružuje.

Vrata Istre

Budući sam parkirao auto da slikam ovaj prizor, odlučio sam se isprobati u toj tehnici. Umirivši se, u nekoliko slijedećih minuta osluškivao sam što mi o ovom krajoliku može reći moja intuicija. Možda bi sada bilo previše komplicirano da u detalje opisujem teorijsku potku geomantije, ali prostorna stvarnost u kojoj živimo ima svojevrsnu hijerarhiju. To bi značilo da krajolik Vratiju Istre, u dimenziji koju vidite na slici (manifestirani prostor), ima stariju idejnu ili duhovnu fazu tzv. praprostor vječnosti. To bi otprilike značilo da je krajolike općenito, pa tako i ovaj na slici, oblikovala neka univezumska - sveprožimajuća ideja, energija, duh, ili čak i emocija koju planeta Zemlja kao živo biće posjeduje. E sad - budući sam trenutkom unutarnje tišine pokušavao ući u stanje svijesti, u kojiemu se ostvaruje kontakt sa energijama, duhovima i idejama tog praprostora vječnosti, pokušati ću vam opisati unutarnje doživljaje koje sam na ovom posebnom mjestu osjetio. 

Prvo što sam osjetio u ovom prostoru posljedica je jedne začudne pojavnosti u ovom krajoliku koji od kamenih stijena tvori veliko slovo "V", a to me potaklo na pomisao da se sa ovim krajolikom može komunicirati asocijativno i preko simboličkog načina razmišljanja. Slovo "V" je simbol za praelement vodu i jedan je od četiri praelementa vatre, vode, zemlje i zraka (o kojima sam više pisao OVDJE). U tom smislu - ovo mjesto, kao Vrata Istre, moglo bi u sebi skrivati poruku koja otprilike kaže da je na ovom mjestu ulaz u zemlju kojom vladaju vodene, lunarne i ženske - yin energije. Negdje duboko iza mojih očiju pojavila se i mapa Istre koja, kada bolje pogledate, jednako tako tvori slovo "V".

Oblik poluotoka Istre tvori slovo "V"

Međutim, ako pažljivije promotrimo sam oblik Vratiju Istre, onda možemo primijetiti da osim slova "V", ovdje imamo i "V" sa crtom, ili obrnuto slovo "A" (doljna slika), što znači da simbol za vodu ovdje transcedentira u simbol za praelement zemlju.

Obrnuto "A", simbol za praelement Zemlju

Prepušrajući se asocijacijama za koje sam pretpostavio da su poslijedica komunikacije ovog krajolika samnom, u jednom momentu, iz dubina moje podsvijesti, počele su se pojavljivati arhetipske slike vezane uz Istru. Shvativši da se nalazim usred igre asocijacija sa nekim sveprisutnim entitetom, pokušao sam pratiti tu igru.

Slika žene - Istra je ženskog roda. Oblik poluotoka koji osim što podsjeća na slovo "V" - podsjeća i na oblik maternice, posudu, pa ako hoćete i na sveti gral. Možda su templari, uz koje se rado vezuju priče o svetom gralu, upravo zbog toga rado posjećivali Istru. Budući su isto tako dokazano upražnjavali mudrosti koje danas prepoznajem u suvremenoj geomantiji, jer su prema njenim zakonitostima gradili gotičke katedrale u 12. i 13. stoljeću, čvrsto vjerujem da su, puno bolje od mene sada, umjeli osjetili i prepoznati sve mistične višedimenzionalne posebnosti ovih predjela. 

Zatim - u jednom trenutku slovo "V", koje tvore kamene stijene Vratiju istre, pretvorile su se u arhetipsku sliku rogova istarskog autoktonog goveda Boškarina, da bi se sekundu dvije poslije pretopile u arhetipsku predodžbu jarca, koji se tako snažno veže uz istru da kao njen simbol stoji i na njenom grbu.

Budući govedo, a isto tako i jarac, snažno simboliziraju praelement zemlju, osjetio sam kontakt sa istom onom idejom, energijom ili duhom koji je, podrijetlom iz praprostora vječnosti, zaslužan za vizualni identitet ovog slikovitog i porukama ispunjenog krajolika. Sinteza, koja je nakon analize ovdje proživljenh doživljaja uslijedila, u meni je stvorila predosjećaj Istre kao zemlje kojom vladaju energije i entiteti homogeno pomiješanih vodeno - zemljanih priroda i karaktera.

Osim toga, da priroda na neki mističan način može komunicirati na simboličkoj razini dokazuje i slika dolje. Baš kao što ljudi, obično nekim kamenom, označavaju neka svoja važna mjesta, te se na takav način i ponašaju simbolički; na ovom mjestu se i priroda kreativno i simbolički poigrala sa krajolikom. Strukture koje vidite na donjoj slici svaki bi geomant protumačio kao posljedicu svijesne, moćne i kreativne sile koja iz praprostora vječnosti kreira manifestirani prostor u kojemu svi mi egzistiramo. Sve u svemu - ovaj krajolik bi u svakom čovjeku otvorena uma i srca trebao izazvati osjećaj poniznosti prema beskonačno moćnoj, kreativnoj i superiornoj Prirodi.

Kada sam napokon stekao dojam da me je ovo mjesto opskrbilo svim potrebnim informacijama, ispunjen uzbuđenjem i prepun očekivanja sjeo sam u auto i nastavio svoj put po ovoj mističnoj zemlji. 

Kraj ovog uzbudljivog dana nekako se čudesno poklopio sa krajem puta na kojemu se kroz izmaglicu nazirao brežuljak na kojemu se smjestilo Buje, moja prva destinacija na kojoj ću se napokon odmoriti.

Slikovit pogled iz spavaće sobe na grad Buje, kojega je počela gutati tama pomiješana s maglom, polako me počeo uvoditi u san.

Sanjao sam kako se s bakljom u ruci uspinjem prema gradu koji je na vrhu brijega bio obavijen maglom. Popevši se pred same zidine grada vidio sam da to i nije bila magla već neka gusta, siva poluprozirna tvar koja mi se počela lijepiti za odjeću i kosu. Pokušavajući se osloboditi ljigave mase primjetio sam ulaz u špilju iz čije unutrašnjosti je dopiralo treperavo svijetlo slično odsjaju vatre. Kako to već biva u snu - najednom sam se stvorio u tunelu čije su stjenke umjesto kamena sada prekrivale metalik-zelene ljuske slične ribljima. Iako sam znao da se nalazim u ždrijelu nekakve ogromne životinje, nešto me tjeralo da se s bakljom u ruci probijem sve dublje u njenu unutrašnjost. Najednom - iz tamne unutrašnjosti tunela prema meni počela se valjati ogromna vatrena kugla. Kada sam htio panično pobjeći - shvatio sam da su mi noge zalijepljene za nekakvu gustu sivu sluz koja mi je onemogućila kretanje. Napokon, vatrena kugla me sustigla, a ja sam se u panici i uz snažan trzaj probudio iz sna.

Predivan pogled na pitomi, miran i suncem okupan gradić pomogao mi je da se otresem noćne more koja je još uvijek tutnjala duboko u meni.

DAN DRUGI

Nakon što sam se uz doručak, kavu i cigarete napokon otresao dojma koji je na mene ostavila noćna mora, moje misli vratile su se na igru asocijacija koju sam na Vratima Istre odigrao sa meni nepoznatim entitetom. Osjećao sam da je taj entitet u stvari energetskog podrijetla, te da kao čuvar Vratiju ima ulogu da ljudima otvorena srca i uma, baš na samom ulazu u Istru, predstavi suptilno-energetsku sliku ove zemlje. Budući sam od arhetipskih slika dobivenih u toj igri doživio Istru kao zemlju vodeno - zemljanog energetskog karaktera, pri svom daljnjem putovanju odlučio sam, na neki način, potražiti dokaze za to. Pretpostavivši da su drevni stanovnici svijesno ili nesvjesno bili upućeni u suptilno-energetske posebnosti zemlje u kojoj su živjeli, odlučio sam potražiti znakove koje su možebitno ostavili iz sebe.

Opet osjetivši zov u sebi, za kojega sam pretpostavio da dolazi od same Istre kao živog energetskog bića, sjeo sam u auto da bi baš kao i jučer tek u vožnji razmišljao kuda da krenem. Budući je prvi putokaz na koji sam naišao pokazivao smjer Grožnjana - bez prevelikog razmišljanja uputio sam se u taj prelijepi slikoviti gradić.

Vozeći se polako guštajući krajolik, prošavši kraj jednom malog "poklonca" (Poklonci: mali sakralni objekti - kapelice sa likovima svetaca ili Majke Božje koji se obično grade uz puteve i na raskršćima), sjetivši se da sam ih nekoliko vidio i jučer, uvidio sam da ih je Istra, u stvari, puna, a znakovito je da velika većina njih u sebi ima kip Majke Božje. 

Nekako na intuitivnoj razini zaključio sam da je tome razlog upravo specifičnost zemlje Istre bogate suptilno-energetskim izvorima, koji su pretežno vodeno-lunarnog, dakle ženskog - yin, karaktera. Naime, kroz povijest ljudi su vidjeli, osjećali i razumjeli suptilne energije koje oduvijek ispunjavaju prirodu. Isto tako - ljudi su poznavali i razumjeli njihov polaritet tj. karakter. Vrlo su dobro poznavali kreativnu snagu prirode, a znali su i da je ona rezultat nadopunjavanja ili uzajamnog djelovanja dviju, po polovima, različitih energija. Znali su da u prirodi postoje muški i ženski principi, a budući je čovjek vizualan tip i lakše razumije stvari ako si ih "nacrta", energije ženskog principa predstavio si je kao božice, a energije muškog principa kao bogove. Isto tako - čovjek je osmislio i čitav sustav univerzalnih simbola čime si je olakšao komunikaciju s drugim ljudima bez obzira na jezičnu ili vremensku barijeru. Upravo stoga što su ti simboli arhetipski i svatko ih od rođenja razumije i nosi u sebi, njihovo značenje i nakon više tisućljeća našoj intuiciji može biti razumljivo. 

Pogledajmo neke od usnimljenih  poklonaca i simbola koji ih prate.

Iako je poklonac na slici ispod posvećen svetoj Luciji, simboli koje sam primjetio na njemu su izuzetno zanimljivi.

Iznad samih vratašca iza kojih je smješten kip nalazi se luk koji po meni simbolizira nebeski svod tj. putanju sunca od istoka prema zapadu. Ispod nebeskog svoda ili putanje sunca smještena su dva lica koja vjerojatno simboliziraju dvije suprotnosti ili dualizam. Između njih smjestio se križ koji te suprotnosti izmiruje ili sjedinjuje u princip kreacije.

Međutim, na samom vrhu nalazi se stilizirani čovječuljak čije raširene ruke podsjećaju na vodoravan polumjesec. Moglo bi biti da glava čovječuljka predstavlja Sunce koje onda u odnosu na mjesec - Lunu opet simbolizira dvije suprotne energije koje se sjedinjuju u pojavi čovjeka, koji tada kao takav simbolizira kreaciju ili kreativni princip prirode.

Razmišljajući kako su ljudi oduvijek osjećali specifičnosti pojedinih predjela i prisutnost energija u njima, te kako se na neki čudesan način to može prepoznati u građevinama koje su ostavljali iz sebe, krenuo sam dalje put Grožnjana.

Parkiravši auto na samom ulazu u grad, u samoj blizini crkve svetog Vida, spazio sam i fotografirao zanimljiv, slikovit i značenjima pun grb grada Grožnjana.

Grb grada Grožnjana

Grb grada Grožnjana

Iako su gore prikazana dva povijesna grba profinjen rad vještih ruku drevnih klesara i kao takvi odišu autentičnošću i drevnošću, za tumačenje simbolike ipak će mi najbolje poslužiti njegova suvremenija varijanta koju sam snimio na poklopcu gradskog vodovoda.

Kartuša koja prikazuje ruku kako drži ljiljan ili Fleur-de-Lis  i smješta ga točno između Zemlje i Sunca, bio bi kratak i jasan opis ovoga grba. Međutim, budući sam prikaz u sebi sadrži nekoliko simbola, a svaki od njih ima barem jedno, manje - više, skriveno značenje, tumačenje postaje sve samo ne kratko i jednostavno.

Bilo kako bilo, možda je ipak naj jednostavnije započeti tumačenje sa središnjim motivom tj. simbolom ljiljana, koji se na ovakav način stiliziran zove Fleur de Lis, ili jednostavnije - heraldički ljiljan. Iako najvjerojatnije postoji službeno tumačenje ovog ljiljana, a pretpostavljam da ga ono tumači Anžuvinskim podrijetlom, mene više zanima asocijativna metoda kojom se osvještavaju dublja arhetipska značenja. U tom smislu: Fleur de Lis snažno se vezuje za Marijansku simboliku, a zbog naglašena tri lista i za simboliku Svetog trojstva, koje je, uostalom, samo kršćanski verzija Načela božanskog trojstva koje vlada Univerzumom. Prema mojem mišljenju upravo ta trojnost simbola ljiljana izdajnički razotkriva poganske korijene Marijanskog kulta.

Stup Marijinog kipa na Kaptolu, Zagreb

Kroz povijest razvoj čovječanstva odvijao se u izmjeničnim patrijarhalno/matrijarhalnim ciklusima, kojima se, tako karakteristično za ljude, prilagođavao i muško/ženski doživljaj boga. Međutim, ono što se pod utjecajem tih ciklusa nikako nije mijenjalo, bila je trojna suština boga, a ona je proizlazila iz još drevnijeg uvida da Univerzum vlada svime što u njemu postoji u (kroz) tri faze: cjelovitost, stvaranje i preobrazba

Drugim riječima - u davnoj prošlosti postojala su vremena u kojima Bog nije bio Otac već ga se doživljavalo kao Majku...

Božica majka iz Çatal Höyüka

...dok simbolika koja ih je pratila bila je povezana sa ženskim atributima: oblina i zmije - plodnost; mlad mjesec - menstrualni ciklus. U slučaju "Božice iz Laussela", slika dolje, (starost nalaza procijenjena je na 20.000 godina) na polumjesecu su urezana 13 zareza i gotovo je sigurno da se oni odnose na broj menstrualnih ciklusa u godini.

Božica iz Laussela

                                            

Trojna suština ženskih bogova vidljiva je u prikazima moćne Hekate , slika dolje.

Hekata

Pažljiviji pogled na prikaze Blažene djevice Marije donijeti će nam uvid da je ona naslijedila dobar dio simbolike svojih prethodnica. Oblina, zmije, polumjesec, pa čak i kruna oko glave sa trinaest zvjezdica (ponekad dvanaest + Marija kao takva =13) dovodi nas do zaključka da je ona u stvari samo kršćanski prikaz  poganskog sadržaja koji vuče svoje korijene iz vremena kada su bogovi bile majke.

Blažena djevica Marija, Kaptol - Zagreb

Međutim, osim ljiljana koji redovno ide uz prikaze Bogorodice, njena trojna suština koju je naslijedila iz drevnih vremena ogleda se u tri forme kroz koje se ona prikazuje, a koje prate gore spomenute faze Univerzuma: 1. Cjelovitost - kroz prikaz Marije kao djevice; 2. Stvaranje kroz prikaz Marije kao Bogorodice; i 3. Preobrazba kroz prikaz crne, negroidne, Gospe.

Zbog svega navedenog smatram kao heraldički ljiljan ili Fleur-de-Lis, koji je prikazan u grbu grada Grožnjana, na neki način posebno skreće pažnju na ženski ili yin karakter suptilnih kreativnih energija koje vladaju na ovom posebnom mjestu.

Ruka koja iz grumena zemlje pruža ljijan prema suncu potvrđuje taj koncept i kao da nam govori da na ovom mjestu izviru kreativne slile univerzuma koje, na sve što postoji, djeluju kroz tri univerzalne faze: cjelovitost, stvaranje i preobrazbu. Isto tako - polaritet između Zemlje i Sunca stvaraju kreativan ambijent u kojemu se sve događa.

Lutajući gradom primjetio sam da nisam jedini koji je osjetio posebnost ženskog yin karaktera suptilnih energija koje vladaju ovim prostorom. Umjetnici nadahnuti posebnostima ovog mjesta ostavili su iza sebe vlastitu, ali razumljivu interpretaciju ambijenta koji vlada ovim šarmatnim, mističnim istarskim gradićem.

Nastavlja se

Niveta