utorak, 9. prosinca 2014.

TAJANSTVENI POTOK MEDVEŠČAK

Osim što na Zemlji postoje mjesta na kojima se čovjek oduvijek osjećao bolje, na kojima je blago bolje napredovalo, a vegetacija izdašnije darivala svojim plodovima, Majka Zemlja krije i ona mjesta koja su zbog svojih specifičnih energetskih potencijala oduvijek iz ljudi izvlačila ono najtamnije u njima. Kako Louis Charpentier u knjizi „Tajne katedrale u Chartresu“ piše: „Na mjestima gdje se telurički tokovi i struje susreću porađaju se zmajevi, kojekakve zamišljene utvare i nemani – melusine.“ I čini se da je baš ovo posljednje navedeno biće – Melusine (ženski duh vode, rijeka, potoka i svetih izvora) - zaposjelo izvore u krajolicima koji će jednom postati povijesna jezgra Zagreba.

Melusine

Prema legendi: U gori sv. Jakova, izviru tri vrela, koja se zovu Bedzgov zdenec, što izvire ispod velikog Slemena; Kozji zdenec, što izvire ispod velikog Brestovca i Kraljev zdenec, što izvire ispod Velikog Plazura.

Kraljičin zdenac

Bujični potok Medveščak

Upravo kod ovog posljednjeg, Kraljičinog zdenca, sva tri izvora spajaju se u jedan te isti bujični potok, koji je, noseći zbog tri svoja izvora arhetip trojstva, oduvijek u grad slijevao neku vrst prokletstva. Naime, Kraljičin zdenac smješten je ispod Medvedgrada na brdu Mali Plazur, a to mjesto je od pamtivijeka pratio samo loš glas. Uz to mjesto vezane su legende o zloj Crnoj kraljici, zakopanom blagu koje čuvaju zmije i brojnim sličnim legendama koje uvijek pričaju samo o nevoljama. Međutim, utvrda Medvedgrad (13.st.), osim što je i sama propala zbog zle sudbine, oduvijek je građanima drevnog Zagreba, pogotovo Gradeca, donosila samo pljačku, smrt i slične strahote. U tom smislu - čak se u drevnim i tajnim kaptolskim zapisima Medvedgrad nazivao „Maledictum Castrum Medved“ (maledictum - lat. kletva ili psovka).

'Maledictum Castrum Medved' - Medvedgrad

Kako zemljina zračenja i energije poput teluričkih djeluju na ljudski intuitivni plan, ovisno o specifičnostima tih zračenja – one u ljudima oblikuju i odgovarajući doživljaj pojedinog mjesta. Drugim riječima - kod intuitivno osjetljivijih ljudi dobre vibracije rezultiraju dobrim utvarama, dok one manje dobre vibracije i zračenja mogu rezultirati nelagodnim vizijama ne baš uvijek ljupkih stvorenja. Upravo zbog informacija sadržanim u zemljinim zračenjima koje intuitivno u ljudima ponekad može „pročitati“, putevi i tokovi takvih zračenja po zemljinoj površini nazivaju se još i sinkrone linije.
Očito je da zračenja u dijelu Zagreba ispod i oko Medvedgrada sadrže informacije koje su oblikovale legende o zloj Crnoj kraljici, njenim nedjelima, pa čak i o crnom gavranu koji je sjedio na njenom ramenu. Zla kraljica, još k tome crna, čak i crni gavran - sve su to simboli i arhetipovi koji su rezultat intuicijom „pročitanih“ informacija koje iz dubine Majke Zemlje izviru na ovim mjestima.

Ukleto stablo u šumi ispod Mevedgrada

Međutim, tu nevoljama vezanim uz začarano mjesto nije kraj. Naime, prokletstvo ovog mjesta ispod Medvedgrada, kojega prokletim nazivaju čak i tajni kaptolski spisi, na neki način "otopljeno" u vodi bujičnog potoka Medveščaka tisućljećima je svojim duhom podvojenosti napajalo krajolike koje će kasnije prekriti Zagreb. Osim katastrofalnih poplava od kojih je najgora bila 1651. godine i koja je odnijela 52 života, od samih početaka osnivanja grada Zagreba - potok Medveščak će mu značiti život, ali s druge strane i prokletstvo. S jedne strane potok je bio žila kucavica zbog vode koja život znači i pogonske snage za gradske i kaptolske mlinove, ali s druge strane potok je od samih početaka bio mjesto krvavih sukoba između stanovništva sakralnog Kaptola i profanog Gradeca. I dan danas ulica koja je nastala na nekadašnjem mostu iznad ovog ukletog potoka nosi zloslutno ime „Krvavi most“.

Ulica Krvavi most

Upravo bi Melusine kao duh izvora, potoka i voda mogla biti odgovorna za ovakvo stanje stvari. Naime, Legenda o Melusini, koja vuče korijene iz keltske i germanske mitologije, kaže kako to biće u svojoj suštini nosi arhetip dualnosti i podvojenosti koju simboliziraju njena dva repa.

Melusine. Pročelje Glavnog kolodvora u zagrebu

Melusine

Drevna mapa duboko podijeljenog grada

Iako su Zagrepčani nostalgijom vezani za ovaj potok, a mnogi i žale (među njima sam i ja) što se Grad pri svojem razvoju nije drugačije odnosio spram ovog potoka i uklopio ga nekako u mrežu svojih ulica, što bi zasigurno rezultiralo slikovitijim i zanimljivijim izgledom grada, u sklopu komunalnog programa Medveščak je krajem XIX stoljeća dereguliran, nadsvođen te danas teče ispod grada u svojem podzemnom koritu.

Podzemno korito potoka Medveščaka

Međutim, kako bi se intuitivno doživjela sva mistika ovog zanimljivog potoka, nije potrebno pentrati se po Medvednici, iako tu opciju iz sveg srca preporučam svakome ljudskom biću otvorenog uma i srca. Dovoljno je četrnaesticom doći do Gupčeve Zvijezde gdje vam se pruža mogućnost da samim pogledom na Ksaversku dolinu doživite svu ljepotu i snagu mističnog energetskog upliva kojega Medveščak, bez obzira što danas teče svojim podzemnim koritom, još uvijek donosi u grad.

Energetski upliv sa Medvednice

Nakon više od sto godina Gupčeva Zvijezda u sebi skriva zagonetne tragove koji su gotovo sigurno nastali kao rezultat intuitivnog (a moguće je i sasvim svjesnog) doživljaja potoka koji je nakad davno ovuda proticao. U tom smislu naročito je zanimljiva jedna krošnjama zamaskirana kuća...



...koja na svojoj fasadi krije simbole koji u sebi nose arhetip potoka koji nekada davno ovuda tekao prema gradu.


Simboli muškog i ženskog principa na pročelju


Prikaz ženskog arhetipa punog suprotnosti (dualizam): rog izobilja s ružama okrenut prema nebu - ruža u ruci prema Zemlji; slično prikazima Majke Božje prisutan je mitski sukob nebeski plave i bijele (Zemlja).
Lav kao simbol muškog principa nalazi se ispod murala sa prikazom ženskog principa.

Post o mističnom potoku Medveščaku završiti ćemo prikazom još jedne kuće koja se nalazi na Gupčevoj Zvijezdi. Na samom početku Medvedgradske ulice, kojom je nekada ovaj prezanimljivi potok ulazio u sam grad, nalazi se kuća za zagonetan reljefom na svojoj oronuloj fasadi.


Vegetacijom obrasli reljef, sveta ikona Isusa Krista, kao da svjedoći o zaboravljenim sposobnostima nekadašnjih graditelja, koji su intuitivno, ili možda ipak sasvim svjesno, osjećali da ovo mjesto zaslužuje i treba posebnu zaštitu i blagoslov koji bi neutralizirao sve ono negativno što je ovaj potok tisućljećima donosio u samo tkivo grada Zagreba.



Neven Iveta