4/28/2015

OKTOGON - MAGIJSKO DJELOVANJE MISTIČNOG PROLAZA

Iako je Zagrepčanima Oktogon poznatiji kao romantičan i pomalo tajanstven pasaž, manje ljudi zna da prolaskom kroz njegovu unutrašnjost ljudska podsvijest biva izložena magijskom djelovanju aktivne simboličke konstrukcije koju su graditelji predani drevnim i mističnim načelima gradnje u njega pažljivo ugradili.


Još od vremena svitanja čovječanstva, kada je čovjek izašavši iz špilje počeo graditi kuće, svaki objekt nosio je u sebi simboliku osi svijeta, koja je u smislu poretka stvari bila ogledalo Univerzuma. Za tradicionalnog graditelja podrum je oduvijek nosio značenje podzemnog svijeta umrlih duša i pripadao je Majci Zemlji, dok je krov svojim usmjerenjem težio prema Suncu i njegovim vatrenim principima. Boravak s ognjištem, obično na površini zemlje – dakle na materijalnoj i zamjetljivoj razini stvarnog života, značio je mjesto spajanja životnih energija neba i Zemlje, gdje se njihovim svetim brakom (hierogamijom) aktualizirao sveti prostor koji garantira plodnost. Iako je neoliberalna paradigma novog doba rastočila sustave vrijednosti tradicionalnog društva, ljudska podsvijest još je uvijek pod utjecajem tih drevnih načela i u prikladnom ambijentu tradicionalnog svetog prostora sposobna je doživjeti ga u svoj njegovoj mističnoj punini. Upravo jedan takav sveti ambijent, za kojega su Zagrepčani emotivno vezani kao za romantičan pasaž poznatiji kao Oktogon, nalazi se u samom srcu profanog dijela Zagreba, u Ilici na broju 5.

Međutim, klica misterija plače Oktogona niknula je još davno prije njezine izgradnje. Nakon što su 1846. godine u Zagrebu Ljudevit Gaj, Antun Mažuranić i Dimitrija Demetar osnovali Prvu hrvatsku štedionicu, odlučeno je da se za podizanje njene reprezentativne palače na ondašnjoj Harmici iz nekog razloga angažira jedan sasvim poseban arhitekt. Osim što je Josip pl. Vancaš bio vrhunski arhitekt, a kao ugledan građanin bio je i začasni član mistične družbe “Braće hrvatskoga zmaja”, još jedna pojedinost izdvajala ga je kao posebno prikladnog za taj posao. Naime, živeći i radeći kao vladin arhitekt u Sarajevu bio je poznat po posebnom bosanskom stilu gradnje kojega je razvio zahvaljujući tome što je neobičnim marom proučavao upravo tradicionalne elemente gradnje drevnih bosanskih graditelja.

Pa iako palača Prve hrvatske štedionice, tj. Oktogon, po vanjskom izgledu ima malo toga od tradicionalne bosanske gradnje, njen unutarnji ustroj funkcionira kao ogromna maternica Velike Majke koja je prožeta kozmičkim energijama neba i Zemlje. Budući arhetip Velike Majke ima snažan i gotovo magijski učinak na ljude, koncept prolaza kroz takav sveti ambijent ostvaruje efekte slične onima koje možemo doživjeti u sakralnim hramovima. No prije pogleda u samu unutrašnjost palače u kojoj je sve podređeno skladnom braku suptilnih energija Univerzuma, posvetimo pažnju vanjskim pročeljima koja, od vrha do dna prožeta mnogim ezoterijskim simbolima, predstavlja galeriju umjetničkih djela s potpisom.

Sam vrh palače, koji prema tradicionalnim načelima gradnje pripada principima neba i na neki način predstavlja ideal i svrhu koju palača kao organizam ima zadatak izvršiti, opremljen je figuralnim reljefima prepunim alegorijskih prikaza tog ideala. U tom smislu najzanimljiviji je reljef na atiki zapadnog pročelja palače, koji nosi naziv “Hrvatska”, a djelo je radionice Rainhold Völkel.


Međutim, ako fokusirate pažnju u samu sredinu reljefa u kojemu je Hrvatska alegorijski prikazana kao žena na prijestolju kojoj puk podastire sva dobra ovog svijeta, možete primijetiti jednu neobičnu podudarnost. Naime, žena koja sjedi na prijestolju između dva stupa (masonski stupovi Jakin i Boaz), između kojih je prostrta zavjesa, neodoljivo podsjeća na treću po redu Tarot kartu “Velika Svećenica”, što zapravo otkriva titulara ovog profanog hrama – Veliku Majku, svećenicu i čarobnicu, čiji autoritet na nivou arhetipa ljudska podsvijest itekako uvažava.



Okrugli prozori u potkrovlju oplemenjeni su alegorijskim prikazima čiji amblemi poput baklje, knjige, sove i vrećice za novac jasno prikazuju simboliku mudrosti i blagostanja koje iz nje proizlazi.


Iznad ulaza u Oktogon sa sjeverne strane (slika dolje) nalaze se skulpture koje simboliziraju razvoj i blagostanje, a važno je napomenuti da su one rad našeg istaknutog kipara Dragutina Moraka.



Promatrajući palaču od vrha prema dnu – slijedeći sustav simbola možemo primijetiti u vijencu u visini trećeg kata koji okružuje palaču, a koji je prepun vegetativnih simbola plodnosti kao što su to razno bilje i rogovi izobilja.




Sam ulaz u pasaž Oktogona u Ilici kao element tradicionalne gradnje nosi fundamentalnu simboliku kućnog praga koji je još od paleolitika bio sveto mjesto prelaska iz sigurnosti utrobe tamne špilje na danje svjetlo koje je značilo izloženost i nesigurnost. Impresivni atlanti koji pojačavaju doživljaj ulaska u misterij također su djelo radionice Rainhold Völkel. Cijeli sustav simbola na pročeljima palače Oktogona ima inicijacijski učinak na podsvijest jer na neki način priča priču koja čovjeka kao homo sapiensa pretvara u homo symbolicusa i polako uvodi prema unutrašnjosti koja čovjeka transcedentira u homo religiosusa.


I zaista – ulazeći iz Ilice u unutrašnjost Oktogona, kada iz užurbanog i bučnog ambijenta prijeđete u tihu atmosferu unutrašnjosti koja je pod zaštitničkim utjecajem Velike Majke, osjećaj preobrazbe može biti snažan i dojmljiv.


Baš kao i u slučaju vanjskih pročelja i unutrašnost palače obiluje simbolima ženskog aspekta. Pogledajmo neke od njih:




Međutim, smjer samog prolaz prelama se pod kutem tako da se niti s jednog ulaza ne vidi izlaz, što na neki način doprinosi osjećaju tajanstvenosti i misterija. No već nakon kratke šetnje po unutrašnjosti pasaža dolazi se do njegovog središnjeg i najzagonetnijeg dijela, koji je kao sanctum sanctorum ove palače sveto mjesto istinskog misterija. Središte sa oktogonalnom kupolom po kojemu je pasaž i dobio ime, mjesto je na kojemu se mistične energije Sunca i neba spajaju sa još mističnijim silama tame i podzemlja u sveti brak koji upravo na ovom mjestu blagoslovi sve što ovim mjestom i prolazi.


Da je projektant točno znao što radi svjedoči nam romb od keramičkih pločica na podu prolaza. Naime, povijesno gledano – rombovi su sa šara na leđima zmije najprije prešli na bosanske ženske nošnje i ćilime, a preko njih u tradiciju kao ktonski simbol onih specifičnih energija Zemlje koje na sve što se nađe u njoj djeluju preobrazbom. Romb kao simbol u stvari je reducirani prikaz zmije i po simboličkom značenju su istovjetni, a osnovno značenje im je plodnost.

Točno iznad romba kao simbola elementa Zemlje nalazi se oktogonalna staklena kupola sa šarenim vitrajima koja u osnovi nosi svu simboliku Sunca. Baš poput krstionica u prvim kršćanskim crkvama, koje su bile osmerokutne, kao i simbola Sunčevog kola, koji je u stvari osmerokut, ova kupola osim svjetlosti u prolaz unosi suptilne energije vatre i uskrsnuća što je u skladu s predajom po kojoj Isus krsti Duhom Svetim i Vatrom (Mt. 3,11).


Palaču Prve hrvatske štedionice možemo dakle zamisliti kao hram koji je zbog mističnih vještina tradicionalne gradnje napravljen kao rezonantna kutija koja prikuplja, pojačava i usmjerava suptilne energije Univerzuma. Isto tako, njeno oktogonalno središte možemo zamisliti kao svetište nad svetištem, koje kao os svijeta, po čijoj se vertikali sjedinjuju energije suprotnih metafizičkih načela, ovaj prostor prevara u umanjeni model Univerzuma. Zbog metafizičkog zakona po kojemu samo mijena vječna jest, a koji je zbog arhitektonskih specifičnosti ovog prostora intenziviran, čovjek u njemu proživljava magijske procese ubrzane preobrazbe pri čemu je njegova podsvijest otvorena za sugestije koje mu ovaj objekt, kao sustav simbola, prenosi. Možda je upravo zbog toga u oktogonalnom središtu pasaža i postavljen natpis s tradicionalnom izrekom koja čovjeka pretvara u marljivog štedišu od čijeg truda ustanove poput Prve hrvatske štedionice i žive.


Iako su u palaču Prve hrvatske štedionice ugrađeni mnogi mistični elementi drevne tradicionalne gradnje koji djeluju na ono duhovno u čovjeku, izgleda da je sama poruka ovog zanimljivog objekta više usmjerena na materijalnu razinu njene funkcije. Međutim, za razliku od današnjih agresivnih i destruktivnih učinaka modernog marketinga, koji bezobzirno koristi kako drevna znanja - tako i najnoviju tehnologiju, način na koji palača Oktogona djeluje na ljude lijepo ukazuje na sti i osjećaj za etičnost i mjeru jednog davno prohujalog vremena za čijim bi principima kao društvo ipak trebali težiti. 

Neven Iveta