8/30/2012

Masonska piramida u Zagrebu - uvod

GRANIT KOJI PAMTI

Masonski obelisk, Zagreb
Snimio: Niveta

Kada govorimo o takozvanoj masonskoj piramidi u Zagrebu, a prije sagledavanja svih njenih aspekata, ipak treba napomenuti službenu verziju.
Dakle, radi se o spomeniku u čast 900 godina od osnutka Zagrebačke biskupije (ne nadbiskupije kako se to često piše). Spomenik je napravljen od mramora u obliku krnje piramide na čijem je vrhu piramidon od nehrđajućeg čelika. Sam autor spomenika, Branko Silađin, svoj rad naziva „Granit koji pamti“, a za vrh od nehrđajučeg čelika kaže da u igri sunčeve svjetlosti stvara gotovo mističan ugođaj. Prema autoru, sve to skupa imalo bi simbolizirati težnju ka savršenstvu i neuhvatljivoj budućnosti.

Od samoga početka spomenik prate mnoge kontroverze. Potpisivane su peticije za njeno uklanjanje, gunđala je i mladež HČSP-a, a najoriginalniju stvar izveo je nepoznati autor performansa  nadogradivši spomenik raspelom, koje je isti dan uklonila policija. Više o tome OVDJE

Po pitanju autorove izjave o spomeniku kao o granitu koji pamti, nameće se samo po sebi pitanje: što to taj kamen pamti?
Na njemu lijepo piše Zagreb, ispod njega je napisana 1094., a ispod nje 1994. godina.

Svašta se izdogađalo u tih devetsto godina i svašta se tu moglo zapamtiti...
Sigurno jedna od važnijih stvari koju taj kamen nije mogao upamtiti datira iz 1094. godine. Iako se često piše da je to godina osnutka Zagrebačke nadbiskupije – to ne odgovara povijesnim činjenicama. Na mramornom krugu oko spomenika lijepo piše da se radi o osnivanju biskupije. Često ćemo čuti kako iz 1094. godine postoji prvi pisani dokument u kojemu se spominje Zagreb. No niti to ne odgovara povjenim činjenicama. Na službenim stranicama Zagrebačke nadbiskupije piše da je, prema povijesnim vrelima, negdje između 1093. i 1095. godine osnovana Zagrebačka, ne nadbiskupija, nego tek biskupija. 

Osim toga, prva isprava u kojoj se spominje Zagrebačka biskupija je Felicijanova isprava. Taj pergament iz mlađe, 1143. godine, je isprava u kojoj se, tek među ostalim, spominje da je kralj Ladislav osnovao Zagrebačku biskupiju, te se spominje i njen prvi biskup po imenu Duh.


Prema tome - 1094. niti je godina prvog pisanog spomena Zagreba, još manje Zagrebačke nadbiskupije, a što se osnivanja biskupije tiće – tek možda. Međutim, 1094. godina je važna po svom numerološkom aspektu, ali o tome u nastavku posta.

NEUHVATLJIVA BUDUĆNOST

Iako se moje dublje poznavanje ove problematike svodi na čačkanje po netu, ipak me mući jedna stvar. Kada se na spomeniku slavi ta 1094. godina, sad godina prije ili kasnije, ali slavi se u biti ta svojevrsna vojno-redarstvena akcija kralja Ladislava, koji je tim činom pomađario Posavsku Hrvatsku, te ju je odvojio od biskupskih sjedišta u Splitu, Kninu i Ninu. I danas na službenim stranicama nadbiskupije piše kako je to religiski gledano bilo opravdano. Zbog udaljenosti od biskupskih sjedišta u Dalmaciji, puku je prijetilo idolopoklonstvo i krivovjerje...

To me malo podsjeća na to kako danas tumaće naše pripajanje EU, jer nam tobože u protivnom prijeti izopćenje iz neoliberalne vjeroispovjesti, tj financijsko propadanje, a tada BUDUĆNOST zaista postaje NEUHVATLJIVA.

Prošla su stoljeća pod Mađarima i tek je u 19. stoljeću, u vrijeme buđenja narodne svijesti,  Zagrebačka biskupija postala nadbiskupijom. Uz žestoko protivljenje Mađara - naravno.  Međutim, zalaganjem Hrvatskog Sabora, bana Josipa Jelačića; uz zauzimanje bečkoga papinskog poslanika kardinala Mihaela Viale – Prela; papa Pio IX. bulom „Ubi primum placuit“, 11. prosinca 1852. godine, uzdigao je Zagrebačku biskupiju u nadbiskupiju. Međutim, ta godina i taj datum ne postoji na ovom spomeniku. Možda upravo stoga što bez poznavanja prošlosti, budučnost uistinu postaje neuhvatljiva.

MISTIČNI UGOĐAJ VRHA

Mistični ugođaj vrha ovog spomenika najprije će mo potražiti još malo u prošlosti. Nekako je to zavijeno velom zaborava, ali dogodilo se u tom 11. stoljeću. Jedan podatak iz tog vremena osnivanja Zagrebačke biskupije, privukao mi je pozornost samim time što je pomalo kontroverzan, a nema baš puno pristupačnih podataka o njemu...

Kada je kralj Ladislav Arpadović 1091. godine s vojskom upao u Posavsku Hrvatsku, nije naišao na odobravanje pape Urbana II, jer je taj papa bio zaštitnik hrvatskog kraljevstva. Naravno da od tog pape, kralj Ladislav, nije dobio niti odobrenje za osnivanje Zagrebačke biskupije. Pa kako se onda ta biskupija uopće osnovala?

Jednostavno! Amenovao ju je protupapa Klement III. I to, po svemu sudeći, dok je bio u izbjeglištvu u Tivoliju kraj Rima.
Postoji redosljed, nasljedna linija svih priznatih papa kroz povijest kršćanstva. Klement III, koji je dao odobrenje (blagoslov) za osnivanje Zagrebačke biskpije, nije prisutan na tom popisu.

Sad..., sve je to ipak stvar simbolike. Što u stvari slavi ovaj spomenik? 16. studenoga 1995. godine postavili su spomenik u obliku piramide da se podsjete na 900 godina od proglašenja Zagrebačke biskupije, koja je na neki način bila nepriznato djete, ali kada je već tu – prihvaćeno. Možda se slavi komadanje i odvajanje Posavske Hrvatske od Dalmacije? Slavi li se kontrapapa?
Zašto se ne slavi 19. stoljeće i doba buđenja nacionalne svijesti kada je Zagrebačku nadbiskupiju blagoslovio pravi papa Pio IX?
1995. godine postavili su kamen koji sve to pamti i stremi ka neuhvatljivoj budućnosti...

Ipak, naglašavam kako je ovaj tekst samo rezultat jednog malo šireg pseudoistraživanja, a relevantne podatke sam prikupio sa dole navedenih adresa.

Ovom prilikom napominjem kako ja osobno nisam za uklanjanje, a još manje uništavanje, bilo kakvog spomenika, a pogotovo ne ovog gore opisanoga. On je, naime, važna točka, pečat, štambilj i potvrda na Vještičjim linijama kojima sam posvetio ovaj blog.


Pri pisanju ovog teksta konzultirao sam:




U nastavku: Prvi dio - Spomenik kao simbol




Niveta


Nema komentara:

Objavi komentar