Ima nešto čarobno u proljeću, nešto što ga baš poput jeseni čini zavodljivo zagonetnim godišnjim dobom. Baš kao što blagdan Svih svetih odiše mistikom zbog tanke koprene koja nas u jesen dijeli od svijeta mrtvih i proljeće predstavlja prijelazni period. Razlika je samo u tome što u proljeće uskrsle sile prirode iz ktonskih dubina prodiru u naš svijet iz suprotnog smjera. Međutim, sami prolazi između tih svjetova mnogo su stvarniji i konkretniji od same literarne predodžbe. Jedan takav prolaz postoji i ovdje u Zagrebu.
 |
| Solarni pleksus Europe Jarun |
Još od kako sam pokrenuo ovaj blog želio sam ponovno posjetiti ovo zanimljivo mjesto široj javnosti poznato kao Solarni pleksus Europe. Napokon, nakon preduge zime prvi topliji dani pružili su mi priliku da si ispunim tu želju. Iako mi je zima priuštila mnoge večeri koje sam na kompjuteru proveo gledajući ovaj zagrebački Stonehenge na satelitskoj snimci, tek kada sam ponovno došao među to kamenje i opet se udubio u zagonetne ideograme na njima, mnoga pitanja naišla su tamo na svoje odgovore.
 |
| Solarni
pleksus Europe - Jarun Snimio: P.I. (3.141592...) |
Umjetničko ekološka instalacija umjetnika Marka Pogačnika nazvana Solarni pleksus Europe, preživjeli je dio jednog šireg projekta litopunkture grada Zagreba. Naime, 2004. godine grupa umjetnika pod Pogačnikovim vodstvom postavila je na području Zagreba dvanaest kamenih stupova na kojima su bili uklesani kozmogrami.
Priča u pozadini ovog umjetničko ekološkog projekta čini se vrlo jednostavnom i prihvatljivom. Ako zamislimo Zemlju kao živo biće (a sve više ljudi ju doživljava upravo na taj način) onda postaje sasvim jasno i logično da ona, baš kao i čovjek, posjeduje tokove finih suptilnih energija poznatijih kao Zmajeve linije. Zabadanje igala u čvorišta energetskih tokova kod čovjeka zove se akupunktura, a analogno tome - zabadanjem kamenih igala u sjecišta Zmajevih linija naziva se litopunktura.
Nažalost, već 2009. godine, bez šire javne rasprave ili obavijesti autoru, grad je krenuo bagerima na umjetnost. U roku od tri dana dvanaest kamenih stupova je uklonjeno, dok se peživjeli dio litopunkturnog projekta još uvijek nalazi na Jarunu u obliku gore spomenutog Solarnog pleksusa i zagonetnog labirinta, sličnog onima koje se mogu pronaći na podovima srednjovjekovnih gotičkih katedrala.
 |
| Kameni
stup sa kozmogramom Izvor: OVDJE |
Priča u pozadini ovog umjetničko ekološkog projekta čini se vrlo jednostavnom i prihvatljivom. Ako zamislimo Zemlju kao živo biće (a sve više ljudi ju doživljava upravo na taj način) onda postaje sasvim jasno i logično da ona, baš kao i čovjek, posjeduje tokove finih suptilnih energija poznatijih kao Zmajeve linije. Zabadanje igala u čvorišta energetskih tokova kod čovjeka zove se akupunktura, a analogno tome - zabadanjem kamenih igala u sjecišta Zmajevih linija naziva se litopunktura.
Nažalost, već 2009. godine, bez šire javne rasprave ili obavijesti autoru, grad je krenuo bagerima na umjetnost. U roku od tri dana dvanaest kamenih stupova je uklonjeno, dok se peživjeli dio litopunkturnog projekta još uvijek nalazi na Jarunu u obliku gore spomenutog Solarnog pleksusa i zagonetnog labirinta, sličnog onima koje se mogu pronaći na podovima srednjovjekovnih gotičkih katedrala.
 |
| Labirint
- Jarun Snimio: Niveta |
Kada hodate uokolo naizgled porazbacane hrpe kamenja u jednom trenutku iz prividnog kaosa stvara se red. To su čarobni trenutci u kojim možete doživjeti uvid, jer se raspršene ideje i misli u glavi, baš poput kamenja, mogu posložiti u jasnu sliku svijeta koji nas okružuje.
Iako sam tokom dugih zimskih večeri preko google earth-a točno utvrdio orijentaciju ove kamene strukture, tek na licu mjesta - na Jarunu, doživio sam njeno pravo značenje. Jedna od kamenih linija orijentirana je točno prema zalasku sunca na jedan specifičan datum. Smjer joj je cca 292 stupnja, a to je smjer zalaska sunca u noći prije blagdana svetog Jurja.
Predodžbe: Jarun, Juraj, Zmajeve linije i Zmaj kojega Juraj ubija, u trenutku kada je hrpa kamenja iz kaosa prešla u pravilan red koji pokazuje smjer prema zalasku sunca u noći prije blagdana sv. Jurja - posložile su se u uvid. Postalo mi je sasvim logično i jasno da se Solarni pleksus Europe nalazi na mjestu koje se još od vremena kada su bogovi hodali Zemljom naziva imenom boga proljeća i plodnosti: Zelenog Jurja. Korijen toponima (hidronima) Jarun: jar, žar, jarko, jariti, jaroviti - još od iskona označava onu sasvim specifičnu proljetnu snagu koju je još staroslavenski temeljni mit opisao u liku i djelu mladog i snažnog Jarila (Jurja).
Temeljni dualistički staroslavenski mit o bogu vegetacije Jarilu govori nam o vječnom sukobu dva vrhovna boga Peruna i Velesa. Perunu, bogu gromovniku (čiji je svijet u krošnji Stabla Svijeta) njegova žena Mokoš rodi deseto dijete kojem nadjenuše ime Jarilo. Međutim, bog Veles (čije je carstvo duboko u močvari i zemlji među korjenjem) na Novu godinu (koja je tada padala krajem veljače) ukrade Jarila i odvede ga u svoje carstvo. Upravo negdje oko blagdana sv. Jurja, Jarilo stasa u snažnog mladića koji kroz korjenje i deblo Stabla Svijeta, baš poput životonosnih sokova proljeća, izlazi na površinu - u naš svijet. Sa sobom donosi proljeće i mladu sokovima bogatu vegetaciju koja u roku od dan - dva zazeleni i mirisom oplemeni cijeli krajolik.
Zadubljen u te i takve misli postalo mi je jasno da ovo mjesto - "Solarni pleksus Europe" - smješteno na važnom i snažnom energetskom toku (u smislu Zmajevih linija) predstavlja onu točku gdje energija iz ktonskih dubina izvire u naš svijet i da se sa ovoga mjesta širi dalje prirodom. Osim toga: jedan od kozmograma potvrdio je sinkronicitet mojih, Pogačnikovih i staroslavenskih razmišljanja.
Uostalom Zmajeve linije, prema nekim teorijama, osim što u svojim tokovima prenose zemljinu energiju, prenose i misli, ideje i osjećaje, pa ih stoga negdje nazivaju i Sinhronim linijama. Bilo kako bilo - ja sam ovo posebno mjesto doživio kao prolaz između dva svijeta. Došavši u sam centar Solarnog pleksusa vrlo lako sam mogao zamisliti Jurja (Jarila) kao se baš na ovom mjestu oslobađa snažnih struja kojim su ga nosile Zmajeve linije i baš tu, pored mojih nogu, izlazi na površinu i u simboličnom smislu ubijajući zmaja i ove godine u naš svijet donosi proljeće.
Osim toga, poganska božanstva su kroz sva ova stoljeća pronalazila način da opstanu. Osim u narodnim običajima i pjesmama, kroz koje se može nazrijeti sam temeljni mit, najčešće je arhitektura poslužila kao medij koji je kroz povijest prenosio uspomenu i vizualni identitet tih božanstava.
U mnogim srednjovjekovnim katedralama kroz lišće i bogate mistične ornamente gledaju nas nijema rogata lica poganskih bogova poznatija pod imenom "Zeleni čovjek". Navodno su upravo njihovi graditelji - slobodni zidari (masoni), kao čuvari drevnih tradicija, na taj način pružali tihi otpor kršćanskoj religiji.
Čak i naša zagrebačka katedrala sakriva na sebi prikaze tog poganskog božanstva.
Donji grad Zagreb poput mnogih srednjoeuropskih gradova obiluje mističnim okamenjenim licima ovih drevnih bogova plodnosti. Pogledajmo samo neke od njih:
U svakom slučaju - tajnu koju tako šutljivo sakrivaju ova okamenjena lica pokušati ću odgonetavati u idućim postovima ovog bloga što nas nikako ne smije spriječiti da u svemu dobrom i lijepom što nam ovo božanstvo donosi uživamo svim svojim smrtničkim bićem. Stoga - uživajte u proljeću i ljetu koje slijedi sve do jeseni, kada će se ovo mistično božanstvo, na istom mjestu od kuda je i izašlo, vratiti u ktonske dubine naše Majke Zemlje.
Niveta
 |
| Kamenje pokazuje smjer zalaska sunca u noći prije Jurjeva |
Iako sam tokom dugih zimskih večeri preko google earth-a točno utvrdio orijentaciju ove kamene strukture, tek na licu mjesta - na Jarunu, doživio sam njeno pravo značenje. Jedna od kamenih linija orijentirana je točno prema zalasku sunca na jedan specifičan datum. Smjer joj je cca 292 stupnja, a to je smjer zalaska sunca u noći prije blagdana svetog Jurja.
Predodžbe: Jarun, Juraj, Zmajeve linije i Zmaj kojega Juraj ubija, u trenutku kada je hrpa kamenja iz kaosa prešla u pravilan red koji pokazuje smjer prema zalasku sunca u noći prije blagdana sv. Jurja - posložile su se u uvid. Postalo mi je sasvim logično i jasno da se Solarni pleksus Europe nalazi na mjestu koje se još od vremena kada su bogovi hodali Zemljom naziva imenom boga proljeća i plodnosti: Zelenog Jurja. Korijen toponima (hidronima) Jarun: jar, žar, jarko, jariti, jaroviti - još od iskona označava onu sasvim specifičnu proljetnu snagu koju je još staroslavenski temeljni mit opisao u liku i djelu mladog i snažnog Jarila (Jurja).
Temeljni dualistički staroslavenski mit o bogu vegetacije Jarilu govori nam o vječnom sukobu dva vrhovna boga Peruna i Velesa. Perunu, bogu gromovniku (čiji je svijet u krošnji Stabla Svijeta) njegova žena Mokoš rodi deseto dijete kojem nadjenuše ime Jarilo. Međutim, bog Veles (čije je carstvo duboko u močvari i zemlji među korjenjem) na Novu godinu (koja je tada padala krajem veljače) ukrade Jarila i odvede ga u svoje carstvo. Upravo negdje oko blagdana sv. Jurja, Jarilo stasa u snažnog mladića koji kroz korjenje i deblo Stabla Svijeta, baš poput životonosnih sokova proljeća, izlazi na površinu - u naš svijet. Sa sobom donosi proljeće i mladu sokovima bogatu vegetaciju koja u roku od dan - dva zazeleni i mirisom oplemeni cijeli krajolik.
Zadubljen u te i takve misli postalo mi je jasno da ovo mjesto - "Solarni pleksus Europe" - smješteno na važnom i snažnom energetskom toku (u smislu Zmajevih linija) predstavlja onu točku gdje energija iz ktonskih dubina izvire u naš svijet i da se sa ovoga mjesta širi dalje prirodom. Osim toga: jedan od kozmograma potvrdio je sinkronicitet mojih, Pogačnikovih i staroslavenskih razmišljanja.
 |
| Kozmogram Autor: M. Pogačnik Snimio: Niveta |
ZELENI ČOVJEK
 |
| Kozmogram Autor: M. pogačnik Snimio: Niveta |
Mnoge kulture imale su boga sličnog Jarilu (Jurju). Poput keltskog Cernunnosa obično su bili predstavljeni kao rogati bogovi prirode i plodnosti, a njihovi festivali poput Jurjeva označavali su dolazak proljeća i započinjanja novog nezaustavljivog ciklusa prirode.
Međutim, od stoljeća sedmog do danas, proces kristijanizacije preslojio je mnoga vjerovanja i običaje. Na mnoge važne poganske datume nekim slučajem rodili su se, umrli ili uskrsli mnogi sveti ljudi koje danas slavimo. Jedan od njih je i sveti Juraj, rimski časnik, koji je kao kršćanin stradao u Dioklecijanovom progonu kršćana 303. godine n.e.
 |
| Sveti
Juraj ubija zmaja - Zagreb Autor: A.D. Fernkorn Snimio: Niveta |
Simboliku ubijanja zmaja u slučaju svetog Jurja tumači se njegovom moralnom pobjedom nad biblijskom zvijeri za koju neki teoretičari tvrde da simbolizira nikoga drugog nego cara Dioklecijana, u Bibliji predstavljenog brojem 666.
Dolaskom kršćanstva na ove prostore nije se odmah sve promijenilo iz korijena. Rogata božanstva pogana nisu odmah proglašena zlim demonima. Prva faza kristijanizacije zahvatila je tek vertikalu društva tj. aristokraciju i plemstvo, a izvan gradova i biskupskih centara u proljeće se na njivama još stoljećima pjevalo:
Dolaskom kršćanstva na ove prostore nije se odmah sve promijenilo iz korijena. Rogata božanstva pogana nisu odmah proglašena zlim demonima. Prva faza kristijanizacije zahvatila je tek vertikalu društva tj. aristokraciju i plemstvo, a izvan gradova i biskupskih centara u proljeće se na njivama još stoljećima pjevalo:
"Pisan Vuzam prošao, zelen Juraj došao
Iz zelene gore u to ravno polje.
Donesel je travicu, laket dugu mladicu.
Kud vam Jura hodi, tud vam polje rodi"
Osim toga, poganska božanstva su kroz sva ova stoljeća pronalazila način da opstanu. Osim u narodnim običajima i pjesmama, kroz koje se može nazrijeti sam temeljni mit, najčešće je arhitektura poslužila kao medij koji je kroz povijest prenosio uspomenu i vizualni identitet tih božanstava.
U mnogim srednjovjekovnim katedralama kroz lišće i bogate mistične ornamente gledaju nas nijema rogata lica poganskih bogova poznatija pod imenom "Zeleni čovjek". Navodno su upravo njihovi graditelji - slobodni zidari (masoni), kao čuvari drevnih tradicija, na taj način pružali tihi otpor kršćanskoj religiji.
Čak i naša zagrebačka katedrala sakriva na sebi prikaze tog poganskog božanstva.
 |
| Zagrebačka
katedrala Snimio: Niveta |
 |
| Podnožje
kipa Blažene djevice Marije Snimio: Niveta |
Donji grad Zagreb poput mnogih srednjoeuropskih gradova obiluje mističnim okamenjenim licima ovih drevnih bogova plodnosti. Pogledajmo samo neke od njih:
Niveta