9/29/2015

ALKEMIJA ZAGREBAČKE KATEDRALE


Zbog izvornih i mističnih načela gradnje prema kojim je Zagrebačka katedrala obnavljana, njena metafizička svojstva u stanju su svaku molitvu izmoljenu u tom hramu ‘provući’ kroz Univerzum, te ju tako simbolički i bukvalno pozicionirati bliže Stvoritelju samom.

Kao svaki autentični gotički hram, tako i Zagrebačka katedrala ima svoju transcedentalnu dimenziju koja je ostvarena zahvaljujući tome što su se pri njenoj obnovi (1880 – 1906) poštivala neka od izvornih i mističnih načela gradnje gotičkih hramova. Upravo zbog metafizičkog načela koje glasi: ‘kako na nebu, tako i na zemlji’ – Zagrebačka katedrala transcedentira u fino ugođen muzički instrument čiji je metafizički tonalitet doveden u savršeni sklad sa energetskim otiskom (arhetipom) Gospe kojoj je hram i posvećen.

Jedna od tajni zanata majstora obnovitelja Zagrebačke katedrale, a koja je baštinjena još od izvornih graditelja gotičkih hramova 12. i 13. stoljeća, očituje se u numerološko-alkemijsko-astrološkom simbolizmu ugrađenom u neogotičke tornjeve katedrale. Međutim, tajna koju čuvaju tornjevi Zagrebačke katedrale krije se u simbolici broja 108, koliko u metrima iznosi njihova visina.



Broj 108 poznat je još i kao ‘mjesečev broj’, a povezan je s mjesecom na više načina. Mjesečev radijus u miljama iznosi 1080, dok prosječna udaljenost od Zemlje do mjeseca iznosi upravo 108 puta promjer mjeseca. Zanimljivo, 108 je i broj atomske težine srebra, a srebro je metal kojeg su drevni alkemičari oduvijek povezivali sa mjesecom zbog čega su ga nazivali i Dijaninim metalom.



Međutim, sada kada smo ustanovili simboličku vezu tornjeva Zagrebačke katedrale s mjesecom, tj. nebom, pojasnimo i povratnu simboličku vezu od mjeseca prema Gospi, kroz koju se ostvaruje načelo ‘kako na nebu, tako i na emlji’. Ipak, da bi se pobliže objasnila ta simbolička relacija potrebno je ukratko objasniti i povezanost ženskih božanstava (pa tako i Gospe) sa mjesecom, koja se može pratiti još od Božice iz Laussela (24000 god prije Krista).



Tako već spomenuita starogrčka Dijana, koja osim što je bila vladarica mjeseca, bila je i božica – djevica, a s mjesecom su bila povezane i egipatska Izida, ali i moćna Hekata čiji se trojstven lik prkazivao sa zmijama i polumjesecom na čelu. Simboli poput zmije i polumjeseca redovno se pojavljuju i u prikazima Gospe, a da je Ona uistinu prefiguracija drevnih lunarnih božica svjedoče nam i tri modaliteta p kojima se prikazuje: Djevica, Gospa i crna Madona.



Tornjevi Zagrebačke katedrale koji upiru energiju molitvi prema mjesecu čije suptilne vibracije emitiraju energetski otisak (arhetip) Gospe natrag u hram, ostaci su drevne vještine izvornih majstora zidara, vještine koja je gotčke katedrale poput zagrebačke učinila istinskim posrednicama između mikro i makrokozmosa, između čovjeka i božanskog; posrednicama koje svaku ljudsku misao mišljenu u njima istinski ‘provlače’ kroz Univerzum, te ju tako simbolički, metafizički i bukvalno pozicioniraju bliže Stvoritelju samom.


Zbog svega toga – brodovi Zagrebačke katedrale pod Gospinim kormilom u stanju su učiniti preobrazbu koja je suštinski alkemijska: u stanju su olovni osjećaj beznađa preobraziti u zlatni osjećaj nade, sigurnosti i utjehe, te pružiti osjećaj sigurne plovidbe i kroz najnemirnija mora kakva već mogu biti ona uzburkana ljudskom mišlju, djelom i propustom.

Nema komentara:

Objavi komentar